BiH

Poslovi vrijedni stotine miliona eura: Kineske kompanije poznate po korupciji i podmićivanju političara prodiru u BiH

Autor: Biznis.ba
Poslovi vrijedni  stotine  miliona eura: Kineske kompanije poznate po korupciji i podmićivanju političara prodiru u BiH
Istraživački tim portala Moja Hercegovina

Trenutno su u toku ili su zaključeni poslovi vrijedni stotine miliona eura koje će izvoditi kineske kompanije sa crne liste Svjetske banke, Afričke banke za obnovu i razvoj, firme opterećene prevarama, korupcijom i eksploatacijom radnika.

Tako će u BiH Kinezi graditi TE Tuzla Blok 7, Hidroelektranu Dabar, zatim autoput Banjaluka-Prijedor, a u planu je da naprave i autoput od Banjaluke do Mliništa, HE Buk Bijela, TE Gacko 2 itd.

Inače, u ovoj i sljedećoj godini Kinezi su odabrali BiH kao evropsku državu u koju će najviše ulagati, što bi trebalo biti nešto krajnje pozitivno. Međutim, problem je u tome što bi BiH od svih tih investicija mogla imati više štete nego koristi, posebno ako pogledamo bekgraund kompanija koje će izvoditi radove na pomenutim projektima.

Kineska ulaganja u infrastrukturu na zapadnom Balkanu podstiču ionako proširenu korupciju u regionu, navodi se u posljednjoj analizi Instituta za bezbjednosna istraživanja Evropske unije (EUISS). Institut, sa sjedištem u Parizu, čije analize prate Evropska komisija i druga tijela Evropske unije, takvu tvrdnju potkrepljuje podacima da su dosadašnje kineske investicije u puteve i željeznice od 5,5 milijardi eura došle u Sjevernu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju tako što su “kineske kompanije dobijale ugovore direktno od vlada tih zemalja, a ne preko tendera koji nalažu nadmetanje” više firmi.

Zbog toga su zapadnobalkanske zemlje “često morale da donose posebno uobličene zakone za kineske projekte kako bi udovoljile zahtjevima Pekinga da se ugovori prave direktno sa vladama“. To, dodaju, dalje stvara nejasne praznine i izuzetke u zakonima i odlaže usaglašavanje regiona sa pravilima i standardima EU.

"Mnoštvo je navoda širom regiona da su neki ugovori s kineskim kompanijama praćeni nezakonitim plaćanjima”, stavlja do znanja Institut EU.

Istovremeno predočava da takav utisak pojačava i “izostanak uvida u cjelokupan postupak sklapanja ugovora i nabavki”.

A kao ishod”, kako se napominje, „Kina učvršćuje ustaljeni način vođenja poslova iza zatvorenih vrata, podriva reforme koje sprovode vlade u regionu“ i doprinosi stvaranju “bijelih slonova” na zapadnom Balkanu, odnosno velikih projekata preskupih za privredu države a isplativih za privatne investitore.

Prema podacima do kojih je došao portal Moja Hercegovina, kineski investitori u BiH su do sada najviše poslova realizovali ili pokušali realizovati u zemljama trećeg svijeta, a nerijetko su unosne ugovore sklapali upravo putem korupcije i prethodnih dogovora sa pojedinim predstavnicima vlasti. Stoga, ovakve kompanije, sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa korumpiranim pojedincima iz vlasti u afričkim i azijskim zemljama, itekako bi mogle ili već jesu našle dobre saradnike i u BiH.

Euraktiv je u prošloj godini primijetio da se u posljednje vrijeme nekoliko projekata Kine, veoma sličnih onim koji se planiraju uraditi ili rade u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, postalo kreditna zamka za države u kojima se izvode.

Kao primjer navodi izgradnju luke u gradu Hambantota na jugu Šri Lanke 2010. godine. Prva faza projekta vrijednog 361 milion dolara finansirala se u iznosu od čak 85 odsto iz sredstava Export-Import Bank of China, odnosno kreditom. Problem je nastao kad je ispalo da prihodi luke nisu dovoljni za otplatu kredita, pa se predložilo da 80 odsto luke pređe u vlasništvo kineske kompanije CMPort u zamjenu za dug, koja bi potom investirala još 1,12 milijardi dolara u javno-privatnom partnerstvu. Osim svega toga, Human Rights Watch upozorava da je luka nastala u izbornoj jedinici bivšeg predsjednika Mahinde Rajapakse i ponijela njegovo ime. Euractiv smatra da bi se slično, barem u nekim slučajevima, moglo dogoditi i u nekim balkanskim državama.

Bivši predsjednik Šri Lanke na otvaranju luke u Hambantotu

Posebno ako se uzme u obzir sve lošija finansijska situacija u BiH i nemogućnost građana da plaćajući putarine na novim autoputevima opravdaju ulaganja i predviđenu dobit. Upravo na takve projekte upozorava Human Rights Watch u posljednjem izvještaju o stanju ljudskih prava širom svijeta. Na prvi pogled se čini da krediti dolaze bez nekih važnijih ili većih uslova, pa se brojne države okreću Kini kao preferiranom partneru, poslije čega se ispostavljalo da je sve, ipak, samo iluzija.

"Ogromne količine novca slijevaju se gotovo bez kontrole u te države i tako omogućavaju korumpiranim funkcionerima krađu novca, dok stanovništvu ostaje samo otplata ogromnih kredita namijenjenih za finansiranje gradnje infrastrukturnih projekata koji često više koriste Kini nego narodu države gdje se grade”, navedeno je u izvještaju HRW-a.

Posebno su analitičari HRW-a upozorili na situaciju iz Malezije gdje je premijer Mahathir bin Mohamad otkazao tri infrastrukturna projekta finansirana kineskim novcem zbog sumnji da je njegov predsjednik Najib Razak pristao na kredite kako bi prikrio druga koruptivna djela. Kenija je, na primjer, požalila zbog gradnje ekonomski neodržive željeznice. Pakistan, Džibuti, Siera Leone i Maldivi su redom izrazili žaljenje što su pristali na kinesko finansiranje određenih projekata.

Lice korupcije… Najib Razak

Financial Times navodi u jednom tekstu da u okviru programa 16+1 Kina najviše novca, čak tri i po milijarde dolara, ulaže u projekte u Bosni i Hercegovini, s tim da najveći dio tih kineskih investicija dolazi u Republiku Srpsku. Potvrđuje to i ugovor Energetske kompanije “ SinoHydro ” i “Eksim banke” vrijedan 1,4 milijarde evra za izgradnju autoputa Banjaluka-Mliništa.

Synohidro, sinonim za korupciju

Upravo pomenuta kompanija SinoHydro, koja je potpisala ugovor sa Vladom RS o izgradnji autoputa Banjaluka-Mliništa, nalazi se u žiži nekoliko velikih skandala, a kako smo saznali i na crnoj listi Svjetske banke zbog svog poslovanja.

SinoHydro kompanija, navodno je bila uključena u više anomalističkih projekata u afričkim zemljama kao što su Kenija, Uganda, Zimbabve i Zambija.

Inače, ova kineska firma koja je jedna od ključnih kompanija za izgradnju autoputeva, ima veoma sumnjivu međunarodnu reputaciju. U raznim periodima, vlade nekoliko zemalja i predstavnici organizacija, optužile su ovu kompaniju za korupciju, varanje, prisvajanje budžetskih sredstava, niskokvalitetne građevinske radove, nepošteno partnerstvo…

Medijska izdanja u mnogim zemljama u kojima je poslovala kompanija SinoHydro pisala su o koruptivnim radnjama te firme.

Kompanija Sinohydro

Čak je i razvojna banka Afrike (AfDB) stavila pomenutu kompaniju na Crnu listu i zabranila im učestvovanje u svim projektima koje finansira Banka Afrike. Transparency International je naveo da je jedan od građevinskih projekata koje sprovodi SinoHydro spomenik korupciji.

Riječ je o izgradnji brane u Maleziji koja je prema podacima koji su predstavljeni u ovoj zemlji urađena bez kontrole kvaliteta uz mnogobrojne neregularnosti, a sve radi smanjenja troškova.

Inače, SinoHydro je poznat i po koruptivnim radnjama u projektu u Zimbabveu gdje je dobio posao od 533 miliona dolara. Revizija ovog projekta pokazala je da je vrijednost tendera umjetno uvećana i dvostruko premašila realnu vrijednost.

Prema podacima do kojih smo došli, SinoHydro je ostavio tragove korupcije i u Ugandi gdje nije ispunio zahtjeve projekta za putnu infrastrukturu, a kancelarija za borbu protiv korupcije optužila je ovu kompaniju i pojedince u Ugandi za potpisivanje nezakonitih ugovora i sporazuma koji su rezultat koruptivnog dijelovanja.

Na osnovu dokumentacije koju smo pregledali, istraga koju je sprovela Kancelarija za integritet i borbu protiv korupcije afričke Banke ustanovila je da se Sinohydro Corporation bavi prevarantskom praksom u nadmetanju za ugovore o radovima u kontekstu projekta podrške putnom sektoru koji je finansirao AfDB u Ugandi.

U 2013. godini, Sinohydro korporacija je učestvovala na tenderu za ugovore o radovima u okviru Projekta podrške putnom sektoru koji finansira Banka u Ugandi.

Istraga Kancelarije za integritet i borbu protiv korupcije utvrdila je da je Sinohydro Corporation pogrešno predstavila čak i svoje prethodno projektno iskustvo korištenjem još nepostojećih ugovora kao referenci.

Zanimljivo je da je Sinohydro kažnjen i od strane kineske vlade zbog lošeg rada i kritikovan je za svoje projekte na mjestima kao što su Mijanmar i mnoge afričke zemlje.

Slični kineski investitori bi mogli “doći glave” i komšijama Crnogorcima i to zbog izgradnje autoputa, koji bi trebao povezati jadransku luku Bar sa glavnim gradom Srbije, Beogradom, a finansira se sa 1,3 milijarde evra kredita kineske Eksim banke, što je povećalo dug Crne Gore sa 63 odsto (2012. godine) na 80 odsto bruto domaćeg proizvoda, koliko je danas. Ista banka se spominje i oko izgradnje autoputa u Srpskoj.

Studije izvodljivosti, sprovedene od strane međunarodnih kompanija, pokazale su da crnogorski autoput neće imati dovoljno prometa da bi opravdao troškove, ali je parlament te zemlje 2014. godine izglasao odobrenje kineskog zajma. Ugovor je dogovoren bez otvorenog konkursa, te je oslobodio CRBC i sve podizvođače od plaćanja PDV-a ili carinskih dadžbina.
Nevjerovatno, ali je unesena i obaveza da će, ako Crna Gora ne bi mogla vratiti svoj dug u predviđenom roku, Eksim banka imati pravo na dio teritorije ove zemlje (!?). Takođe, bilo kakva arbitraža vodila bi se prema kineskim zakonima.

Najveća investicija ili najveća prevara

Drugi projekat koji su dobili Kinezi je Tuzla Blok 7, jedan od najvećih investicionih projekata u zadnjih 30 godina, a gradiće ga još jedna kineska kompanija koja sa sobom donosi koruptivnu praksu u poslovanju.

Naime, Vlada Federacije BiH na sjednici održanoj 17. avgusta prošle godine u Mostaru, dala je garanciju u korist kineske Izvozno-uvozne banke (EXIM BANK) za kreditno zaduženje JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo za realizaciju projekta izgradnje Bloka 7 – 450 MW TE „Tuzla“ u iznosu do 613.990.000 evra. To je 85 odsto od ukupne vrijednosti Ugovora o inžinjeringu, nabavci i izgradnji Bloka između JP Elektroprivreda BiH i Konzorcijuma China Gezhouba Group Company Limited i GEDI – Guandong Electric power Design Institute, Kina kao člana Konzorcijuma, uvećano za kamatu i druge pripadajuće troškove po Sporazumu o kreditnoj liniji.

Sve ovo je nedavno potvrdio i Parlament FBiH.

TE Tuzla Blok 7

Ipak, niko nije uzeo u obzir istoriju poslovanja kompanija kojima se daju ovakvi poslovi na jedan netransparentan način. Ili je možda baš ovakav profil kompanije i bio potreban ovdašnjim funkcionerima koji su sklopili pomenuti ugovor?

Naime, prema podacima kineskih medija, Gezhouba, kao jedna od najvećih energetskih kompanija iz ove zemlje optužena je prije nekoliko dana za ilegalno podugovaranje projekta podzemne željeznice građevinskoj kompaniji koja koristi nesigurne materijale.

Kako se dalje navodi, od svih aktera u ovom koruptivnom postupku zatraženo je da potpišu ugovor koji im je zabranio prijavljivanje problema vlastima, a zauzvrat će svi biti novčano nagrađeni.

Ovo je prva ovakva optužba za pomenutu kompaniju u Kini, ali ona je itekako poznata po svojim sumnjivim poslovima u svijetu. Zbog toga je Svjetska banka skoro sve članice Gezhouba korporacije sankcionisala na period od 18 mjeseci, dok je ostale isključila iz poslova na šest mjeseci.

Gezhouba je u svijetu poznata i po koruptivnom dobijanju poslova u Nepalu, kao i još nekim zemljama u Africi.

Ista ova kompanija je jedna od kineskih kompanija koje su u trci za izgradnju hidroelektrane „Dabar“. Gradnja još nije ni počela a procijenjena vrijednost projekta već je nekoliko puta drastično povećana. I to sa prvobitno planiranih 352 miliona na blizu pola milijarde maraka. Podsjećamo, preduzeće „Hidroelektrana Dabar” raspisalo je u januaru ove godine javni poziv za finansiranje i izgradnju objekata HE ukupne vrijednosti 366 miliona KM bez PDV-a, odnosno oko 430 miliona KM.

HE Dabar

Da se ovdje radi o klasičnom namještanju poslova moglo bi se zaključiti već na osnovu prvih reakcija kompanija koje su diskvalifikovane iz ovog posla tokom takmičenja. Tako je kompanija „RIKO“ iz Slovenije kao članica konzorcijuma podnijela žalbu u kojoj su iznijele niz optužbi na račun „Elektroprivrede RS“, navodeći da je tender za HE „Dabar“ namješten.

AVIK i Đokićeve veze

Nedavno je ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić primio potencijalne partnerie iz Kine, predstavnike Kineske nacionalne aero-tehnološke korporacije za međunarodni inženjering (AVIK) koji bi trebali da grade hidroelektranu na lokalitetu Buk Bijela na rijeci Drini u opštini Foča.

Zanimljivo je da je ovo drugi put da se Đokić sastaje sa predstavnicima ove kompanije, a već nakon prvog sastanka su ga pojedinci iz vlasti anonimno optužili za „nameštanje tendera za izgradnju hidrocentrale Buk Bjela za kinesku kompaniju China National Aero-technology International Engineering Corporation“. Kako su to putem medijskih glasila SNSD-a opisali pojedinci iz vlasti, ovdje se radi o bazično državnoj kompaniji koja u inostranstvu, radi izvlačenja profita za one koji treba da ga podijele, često posluje uz pomoć raznih privatnih firmi.

Iza kulisa se sve sistematski pakuje za jednu kinesku firmu. To nije dobar uvod u posao i da kojim slučajem sve drugo ide kako treba. No, po pravilu kada se lovi u mutnom ništa nije kako treba. Od cijene koja se, ako ne odmah onda postepeno, naduva preko svake mjere do tehničke strane realizacije posla“, tvrde izvori iz vlasti, napominjući da je u sve umiješan i sam Đokić, aktuelni ministar energetike RS.

Đokić sa predstavnicima AVIK-a

Upućeni svjedoče da je „kombinacija“ oko izgradnje HE Buk Bjela dobila novi zamah poslije intenziviranja njegovih kontakata sa lokalnim i kineskim predstavnicima China National Aero-technology International Engineering Corporation (AVIC-ENG ), a pogotovo poslije njegove posjete centrali te kompanije.

Zna se kako Kinezi rade. Ko im od stranih moćnika obeća posao dobije odmah značajan fiksni dio a po zaključivanju posla, fazno već kako se realizuje, ozbiljnu proviziju. Ona ide do pet odsto, a nekada i preko toga, ali treba imati u vidu da se obično dio tog iznosa vraća kineskim direktorima. U zemljama kao što je naša, skoro sigurno je baš to slučaj. Kina je zemlja gdje je opasnost od sankcija velika kada se unutar nje posluje crno, ali se mnogo toga prljavog toleriše u inostranstvu“, tvrde izvori našeg portala iz vlasti Srpske.

Inače, prema podacima do kojih je došla Moja Hercegovina, China National Aero Technology International Engineering je itekako pogodna za ovakve poslove, pošto je upletena u veliku aferu u Keniji, gdje je uz pomoć kenijskog preduzetnika i tamošnje vlasti koristila nelegalne radne dozvole, te stvorila mrežu koja je savjetovala kinesku kompaniju o tome kako da izbjegnu poreze i druge zakonske obaveze.

Podmićivali zvaničnike po svijetu, a sad bi gradili u RS

Ministar Đokić je i prije dvije godine potpisao Sporazum o saradnji na realizaciji projekta izgradnje Termoelektrane (TE) Gacko 2 s dvije kineske kompanije „China Africa Investment and Development Co.“ i „China Machinery Engineering Corporation“.

Zanimljivo je da ni prije ni poslije potpisivanja ovog memoranduma, koji prethodi jednom od najvećih elektro-energetskih projekata u RS, izgradnju TE Gacko 2, koja bi mogla koštati milijardu KM, niko nije uzeo za shodno da pomene istorijat prevara i korupcionih afera u koje su uvučeni budući partneri.

Ipak, ekipa našeg portala je istražujući istorijat poslovanja kineskih kompanija došla do zapanjujućih podataka o firmi „China Machinery Engineering Corporation“.

Naime, rukovodioci predstavništva ove kompanije u Šri Lanki su prošle godine optuženi da su platili 80 miliona dolara trojici moćnih ličnosti vlade kako bi sakrili slabe tačke u izgradnji termoelektrane Norochchoali.

Zanimljivo je da je u toku istrage u toj državi rukovodsto pomenute kompanije pobjeglo iz zemlje.

Direktor ove kompanije u Šri Lanki je čak i nakon što je otkrivena pomenuta prevara plaćao moćnim političarima velike sume novca kako bi uticali na istragu. Da stvar bude gora, istražiocima je prijavljeno da je učesnicima u prevari pomagala i kineska ambasada u Šri Lanci i izbavila ih iz zemlje.

Ovo nije prvi put da se ova kompanija povezuje sa koruptivnim radnjama. Godine 2010. učestvovala je u koruptivnoj aferi u Venecueli.

„China Machinery Engineering Corporation” je na kraju preuzela izgradnju nuklearne elektrane jedne od venecuelanskih država Zulia i nakon dobijenog posla nagradila tamošnjeg visokog zvaničnika isplatom od 55 miliona dolara.

Kinezi namirisali plodno tlo u BiH

Ovo su samo neke od najvećih koruptivnih afera u kojima su učestvovale kineske firme koje će raditi u BiH i čije investicije bi mogle dovesti do kraha bh. ekonomije u narednom periodu, te se naći u milosti i nemilosti Kine i njenih kompanija.

Ekonomista Zoran Pavlović kaže da su kineske kompanije u BiH itekako poželjne za domaće predstavnike, posebno ako znamo na koji nači posluju. On tvrdi da će ovdašnji sistem, koji korupciju prepoznaje kao sastavni dio ugovaranja poslova i važnih projekata, lako naći zajednički jezik sa kompanijama koje vuku koruptivne repove iz prošlosti.

„Ono što je potpuno jasno i transparentno jeste da kod nas ništa nije transparentno. Vidimo da kineske državne firme mogu da ugovore poslove koje će raditi u Africi, na Balkanu ili negdje izvan svoje zemlje pod veoma sumnjivim okolnostima. Njima je bitno samo da za to obezbijede garancije domicilne države na iznos kreditnih sredstava koje će odobriti kineska državna banka izvođaču radova“, kaže Pavlović.

On navodi da su kineske firme veoma agresivne i da iskustva u raznim zemljama pokazuju da su te kompanije u nekoj mjeri sa sobom donosile korupciju.

To što su se ove kompanije pojavile na Balkanu i BiH pokazuje da su, s jedne strane, Kinezi prepoznali mogućnost saradnje u kojoj bi se mogle zaobići neke procedure koje njima smetaju, a naši blagonaklono prihvatili takav način poslovanja, uvidjevši priliku za ostvarivanje lične koristi. Očigledno je da te kineske firme umiju da se bave poslovima na način kojim ne bježi od korupcije i na koji su navikli da rade domaći izabrani dužnosnici“, rekao je Pavlović za Moju Hercegovinu.

Kada se pogleda ponašanje kineskih firmi u zemljama trećeg svijeta vidimo da se često dešavalo ono što upravo gledamo u BiH, da tamošnji funkcioneri prihvate pojedine zahtjeve kineskih kompanija, zbog kojih su se kasnije našli u nemilosrdnim raljama istih.

Pavlović kaže da je u BiH najbolji primjer za to autoput Banjaluka-Prijedor i odluka Vlade da taj projekat zamrzne, zato što treba da se posveti izgradnji autoputa za Beograd i Sarajevo. Sada je taj kineski partner pokrenuo spor zbog toga, a Republika Srpska bi mogla da se nađe u teškoj situaciji.

On tvrdi da, pored toga što nemamo dovoljno transparentne informacije o investitorima iz Kine, vlade ovdje rade netransparentno, nema ozbiljnih priprema i kada pogledamo da BiH plaća interkalarnu kamatu na projekte koji nisu završeni već 10 godina jasno je da naši izabrani dužnosnici lako potpisuju ugovore, a sve se to najčešće lomi preko budžeta i na kraju leđa građana BiH.

Sa ovim se slaže i Davor Gjenero analitičar i poznavalac regionalnih i svjetskih prilika iz Hrvarske. On navodi da je zbog kineskih investicija Crna Gora već došla u veoma tešku poziciju jer je javni dug zbog kineskih investicija strašno porastao.

Kineze to ne uzrujava, jer Kina raspolaže viškom kapitala i njima je bitno zaposliti svoju industriju, kreditirati posao, a onda naknadno naći način kako će se taj posao isplatiti. Bojim se da je i sa ovom tuzlanskom elektranom slična stvar kao i sa autocestom u Crnoj Gori“, rekao je za Moju Hercegovinu Gjenero.

Davor Gjenero

Naš sagovornik navodi da je još uvijek teško procijeniti konsekvence koje bi mogla imati kineska ulaganja u BiH.

I Srbija je dosta izložila svoj budžet sklapanjem ugovora sa kineskim kompanijama. Čak je i Hrvatska sa Kinom u velikom poslu, to je izgradnja mosta Kopno-Pelješec, ali Hrvatska je u drugačijem položaju pošto je to jedini kineski posao na ovim prostorima koji je dobijen putem javnog tendera u skladu sa evropskim standardima. I druga stvar, taj posao je finansiran evropskim novcem i ne postoji rizik dužništva Hrvatske prema kineskom izvođaču. E sad, činjenica da je kineski izvođač dobio posao koji se finansira novcem EU je bio ogroman šok za Brisel i nakon toga su promijenjena pravila prema kojima danas Kinezi ne bi ni mogli dobiti taj posao“, kaže Gjenero.

Zato on naglašava da je u odnosu na Hrvatsku položaj BiH uveliko gori i složeniji i da izloženost kineskom kapitalu neće donijeti mnogo dobrog.

BiH se izlaže dvojnom riziku. Jedan je rizik fiskalne održivosti projekata u koje na ovaj način ulazi, a drugi je taj što se izlaže riziku sankcionisanja od strane EU zbog sklapanja netransparentnih poslova mimo javnih nabavki. To je dvostruki uteg kojeg donosioci takvih investicijskih odluka moraju da nose“, kaže naš sagovornik.

Dalje navodi da posebno treba biti oprezan ako znamo da ovdašnji političari itekako navijaju za kineske kompanije i dočekuju ih sa oduševljenjem, jer upravo netransparentnost i korupcija koju bi sa sobom mogle donijeti ove kompanije odgovara ovdašnjim nosiocima vlasti i odluka.

Najopasnije je što su svi političari na ovom prostoru skloni tome da ne vole biti ograničeni, niti fiskalno, niti preciznim procedurama. Drugo, život im znatno olakšava činjenica da za takve poslove ne moraju osigurati kreditne linije Svejtske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj ili komercijalnih banaka koji su skupi. Ovdje se poslovi kreditiraju na prvi pogled po duhu svetome, a na kraju su veoma skupe. Obilježje ovdašnjih političara je da ne mare za svoje konsekvence koje će doći na red kad njih više ne bude u vlasti“, kaže Gjenero.

On objašnjava da Kinezi u BiH ne dolaze da bi razvijali privredu te zemlje, već da bi obezbijedili rast svoje zemlje, kako ekonomski, tako i politički. Dok to rade ne haju mnogo za države u koje dolaze i njihove zakone i procedure.

Kinezima je prva ideja da zaposle svoju privredu i to rade vrlo vješto. Imaju mogućnost odgođenog plaćanja i onda njihova politika naknadno gleda kako da najbolje naplati ono što su u jednom trenutku prodali. Da li će to naplatiti koncesijama, gubitkom suvereniteta neke zemlje nad nekim područjima, pravima korištenja mimo standarda koji važe na prostorima gdje se investicija dogodila, sve zavisi od slučaja do slučaja. Naravno, često ih infrastrukturna ulaganja interesuju i zbog puta svile, ali i stvaranja partnerstva sa vladama na ovim prostorima, zbog čega su spremni na sve“, zaključio je Gjenero za Moju Hercegovinu.

(zurnal.info)