Brexit: Da li se Ostrvu isplatilo otcjepljenje od kontinenta?

Prošlo je godinu dana od isteka prelaznog perioda u odnosima EU i Velike Britanije. Premda nije došlo do sunovrata britanske ekonomije, posljedice se vide. Većina građana misli da je Brexit prošao loše.

Nestašice hrane, strani radnici koji napuštaju zemlju i benzinske pumpe bez goriva… Sve to je snašlo Veliku Britaniju u proteklih godinu dana, nakon što je istekao prelazni period poslije napuštanja Evropske unije.

Krizu ovih nedjelja dobro osjećaju i proizvođači svinjetine koji kažu da odlaskom stranih radnika nema ko da radi u klanicama. Ranije su Britanci iskusili krizu snabdijevanja zbog manjka vozača kamiona. Tokom nekoliko sedmica u septembru je građanima trebalo mnogo sreće i strpljenja da natoče gorivo na pumpama koje su ga uopšte imale.

Nova trgovinska pravila između Ostrva i Evropske unije stupila su na snagu prije godinu dana, a podrazumijevaju carinski formular na četiri stranice koji valja ispuniti, te zasebne sertifikate za meso i mliječne proizvode.

Stoga je, prema Eurostatu, britanski izvoz u EU opao za bezmalo petnaest odsto u prvih deset mjeseci prošle godine. Izvoz britanskih poljoprivrednih proizvoda smanjio se za više od četvrtine.

Brexit ili korona?

Sve to se zbivalo dok je zemlja bila ophrvana delta sojem virusa na koji je London odgovorio novim lokdaunom. Vlasti tvrde da se ne može razlučiti koliko se ekonomskih nedaća duguje koroni, a koliko Bregzitu. Ali, mnogi ekonomisti se ne slažu sa tim.

„Znatan gubitak Britanije u trgovini sa kontinentalnom Evropom nema pandana u trgovini Britanije sa ostatkom svijeta“, kaže za DW Jain Beg, istraživač sa prestižne Londonske škole ekonomije.

Posebno se mali proizvođači žale da je Bregzit donio brdo birokratije, iako je obećanje zagovornika izlaska iz EU bilo suprotno. „Najveća katastrofa koju je ikada ispregovarala neka vlada“, rekao je nedavno Sajmon Sparel za list Gardijan, komentarišući trgovinski sporazum Londona i Brisela koji je na snazi u posljednjoj godini. Sparel je vlasnik jedne male manufakture sira iz Češira.

Njega muče isti problemi kao i većinu manjih proizvođača. Mnogi trgovački lanci iz EU već su obustavili porudžbine iz Britanije jer znače previše birokratije i neizvjesnosti.

„Mali biznisi trpe zbog bujanja papirologije, a ne divovske firme poput Nisana“, kaže ekonomista Beg, govoreći o japanskom proizvođaču automobila koji je ponovio da će nastaviti sa proizvodnjom u Britaniji, uprkos Bregzitu.

Ovog mjeseca Britanija uvodi dodatne birokratske zahtjeve za uvoz iz EU. Prema njima, roba će morati da ima razne dozvole prije nego što se ukrca na vozove ili kamione koji idu na Ostrvo. Prošle godine je ta reforma triput odlagana, kako ne bi dodatno uzdrmala trgovinu.

Nedovršeni poslovi

Za premijera Borisa Džonsona je dodatni udarac nedavna ostavka lorda Dejvida Frosta, njegovog glavnog pregovarača za Bregzit. Neki analitičari vjeruju da je Frost digao ruke nakon što je pokušavao da ubijedi Džonsona u blaži pristup pregovorima sa Briselom i izbjegavanje trgovinskog rata.

Ipak, i trgovinski sporazum koji je sada na snazi ostavio je nedovršen posao poput pitanja Sjeverne Irske, riibolova i finansijskih usluga. Prema riječima ekonomiste Bega, londonski Siti kao najveća bankarska i finansijska četvrt Evrope bio je „maltene zanemaren“ u pregovorima o Bregzitu.

Nastavilo se prepucavanje Londona i Pariza oko ribolova u vodama koje spajaju Francusku i Ostrvo. Takođe, čini se da će dogovor o Sjevernoj Irskoj biti načinjen samo ukoliko se izbjegne tvrda granica između britanske Sjeverne Irske i Republike Irske, te ako London prizna da je u slučaju trgovinskih sporova nadležan Evropski sud pravde.

„Optimalan ishod za Sjevernu Irsku bio bi da granica bude skoro nevidljiva“, kaže Beg. „Ide se ka tome, ali to nikada neće biti stoprocentno moguće, jer logika kaže da granica negdje mora postojati.“

Sada je uzde pregovora preuzela britanska šefica diplomatije Liz Tras, koja će morati da izvede političku špagu: da ne naljuti ni tvrde konzervativce u svojoj stranci, a ni Brisel.

Globalni igrač?

Kritičari ukazuju da bez dobrog aranžmana sa Briselom nema ništa od obećanja “globalne Britanije”, o kojoj su govorili zagovornici Bregzita. Obećano je da će Ujedinjeno Kraljevstvo, bez balasta članstva u EU, moći da pospješi trgovinu sa ostatkom svijeta.

Ali, pregovori sa Sjedinjenim Državama idu traljavo, pogotovo otkad u Bijeloj kući nema Donalda Trampa. Bolji odnosi sa Kinom su prikočeni zbog napetosti oko Hongkonga, bivše britanske kolonije.

Dilovi su sklopljeni sa Japanom, Australijom i Novim Zelandom. „Ali, dobro pitanje je: koga briga za to?“, kaže Beg, aludirajući na majušni udio te tri zemlje u britanskom izvozu. „Čak i da udvostručimo taj udio, i dalje će biti neznatan.“

Sa druge strane, nisu se ostvarila ni katastrofalna proročanstva po kojima će Britanija maltene propasti bez EU. Umjesto otpuštanja pola miliona ljudi, Britaniju muči suprotni problem – nema dovoljno radnika, nakon što je ograničena sloboda kretanja za državljane EU.

Umjesto prognoziranog pada cijena nekretnina, cijene su više nego ikad. Nekretnine su poskupile u proseku za petinu u odnosu na preiod prije referenduma o Bregzitu 2016. godine.

Prema procjenama, do 2030. bi svaki građanin Britanije mogao da plati Bregzit sa preko pet hiljada evra manje u novčaniku. Dok za tačnost te procjene još mora da se pričeka, britanska Kancelarija za budžet navodi da je BDP od referenduma umanjen za 1,4 odsto. Na duže staze, britanski BDP bi mogao da bude četiri odsto manji nego da nije bilo razlaza sa EU.

Da li je moguć povratak u EU?

Nedavne ankete pokazuju da šezdeset odsto Britanaca misli da je Bregzit prošao „očajno“ ili „gore od očekivanog“. Uprkos postojanju nekih inicijativa, ekonomista Beg ne vjeruje da je realno poništavanje Bregzita, to jest ponovni ulazak u EU.

„Čitava saga ostavila je bolne posljedice u domaćoj politici u Kraljevstvu, pa ne vidim da uskoro može biti ozbiljne želje za ponovno pridruženje“, navodi on. „Ne vidim da se to može desiti ni za jednu generaciju, a kamoli u bliskoj budućnosti.“

Kako kaže Beg, ni u EU ne bi bili oduševljeni, jer je Bregzit „izazvao enormne teškoće i protraćio nevjerovatnu količinu vremena dok je bilo drugih gorućih pitanja“.

Biznis.ba / DW