Istovremeno, gotovo niko ne zna koja su preduzeća najveći poreski platiše, koja godinama uredno izvršavaju svoje obaveze, zapošljavaju hiljade ljudi, investiraju i finansiraju javne budžete iz kojih se isplaćuju plate, penzije, škole i bolnice.
U Crnoj Gori Poreska uprava objavljuje dvije liste, Crnu listu poreskih dužnika i Bijelu listu poreskih obveznika. Time pokazuje da zna sankcionisati neodgovorne, ali i cijeniti odgovorne. Koliko je to važno pokazuje i podatak koji su objavile kompanije okupljene u Savjet stranih investitora Crne Gore. U svom predstavljanju navode da zajedno čine oko 23 posto crnogorskog BDP-a, da su ostvarile su više od 202 miliona eura dobiti, te uplatile 72 miliona eura poreza i zapošljavaju oko 5.700 radnika!
U Bosni i Hercegovini je situacija potpuno suprotna. Kod nas se uporno njeguje kultura "crnih lista". Čak i kada neko preduzeće godinama uredno servisira svoje obaveze i vraća dug nastao prije deset ili petnaest godina, ono i dalje ostaje obilježeno kao poreski dužnik, bez obzira na to što sada posluje uredno, zapošljava radnike i redovno puni budžet. Istovremeno, način na koji se danas objavljuje lista dužnika, na kojoj se iz godine u godinu uglavnom pojavljuju ista preduzeća s historijskim dugovima, “skriva” nastanak novih poreskih dužnika.
Takav pristup nije samo nepravedan, već i ekonomski štetan. Strani investitor koji prvi put istražuje tržište Bosne i Hercegovine vrlo lako će pronaći "crnu listu". Ali neće pronaći službenu listu kompanija koje godinama uredno izmiruju svoje obaveze, koje ostvaruju najbolje poslovne rezultate i predstavljaju okosnicu domaće ekonomije. Umjesto da promovišemo svoje najbolje privrednike, mi ih guramo u anonimnost, dok naslovnice rezervišemo za dugovanja.
Upravo bi Bijela lista mogla postati jedna od najjačih poslovnih preporuka u zemlji. Za kompanije bi to bilo javno priznanje da posluju odgovorno i transparentno, za poslovne partnere dodatna potvrda sigurnosti i pouzdanosti, za banke, investitore i dobavljače signal da sarađuju sa stabilnim privrednim subjektima. Za radnike potvrda stabilnosti i sigurnosti.
Država bi, osim simbolične zahvalnosti, konačno počela isticati one koji pune budžet, a ne samo one koji ga opterećuju. Naravno, javnost ima pravo znati ko ne izvršava svoje zakonske obaveze, ali jednako tako ima pravo znati i ko ih izvršava.
