Neko je koristi za pisanje e-mailova, neko za analizu podataka i korisničku podršku, dok je drugi uvode u poslovanje iz straha da ne zaostanu za konkurencijom. Međutim, kako upozorava konsultant za digitalno poslovanje i primjenu vještačke inteligencije Dragan Varagić, sama tehnologija ne može riješiti probleme ako su poslovni procesi loše postavljeni.
Ako su procesi nejasni, ako ljudi ne znaju kako koristiti alat, vještačka inteligencija će samo povećati štetu - rekao je Varagić. Govoreći o tome zašto većina razgovora o vještačkoj inteligenciji kada je riječ o poslovanju "ne vodi nikuda", Varagić je napravio poređenje s pojavom interneta.
Prema njegovim riječima, internet je donio nešto novo, ali je istovremeno unaprijedio mnoge stvari koje su već postojale. Kod vještačke inteligencije, međutim, situacija je drugačija jer je ona, kako kaže, mnogo manje tehnički važna kada se govori o primjeni, a mnogo više o tome kako mijenja poslovanje i obrazovanje.
"Ne kreće se od pitanja kako"
Jedna od najvećih promjena, prema Varagićevom tumačenju, odnosi se na obrazovanje. On smatra da više nije toliko važan fokus na pamćenju velikog broja informacija, jer se odgovori i podaci mogu dobiti za nekoliko sekundi. To, međutim, ne znači da činjenice više ne treba pamtiti.
Ima nekih stvari koje treba pamtiti - rekao je Varagić, objašnjavajući da učenje i dalje ima značaj, između ostalog i zbog "treniranja mozga" i prenošenja znanja.
Suština je, kaže, u promjeni fokusa. Važno je znati za šta se nešto primjenjuje, zašto je to važno i šta se time dobija, a tek onda dolazi pitanje kako nešto uraditi.
Prema njegovim riječima, prije pojave vještačke inteligencije jedno od najčešćih pitanja koje su ljudi postavljali na Googleu bilo je "kako".
Sada bi, smatra Varagić, prije pitanja "kako" trebalo postaviti druga pitanja – šta je ono što nas interesuje, šta time dobijamo i zašto nam je to važno.
Opasnost od "ispeglane konfuzije"
Poseban problem predstavlja to što odgovor vještačke inteligencije može zvučati veoma uvjerljivo čak i kada nije tačan.
Varagić je taj fenomen nazvao "Polished Confusion", odnosno situacijom u kojoj je nešto veoma lijepo upakovano i naizgled djeluje dobro, ali u suštini ne rješava problem i samo stvara dodatnu konfuziju.
Problem je u tome što vještačka inteligencija ekstremnom brzinom proizvodi veoma veliku količinu sadržaja - rekao je on.
Taj sadržaj može biti različitog tipa, a upravo zbog njegove količine i brzine nastanka neophodna je provjera.
Varagić je naveo i lično iskustvo kada je, kako je rekao, nekoliko puta pomislio da je neki rezultat "vjerovatno dobar", da bi kasnije shvatio da je u njemu postojala greška koju nije provjerio. "To je jako opasno", upozorio je.
Ne treba očekivati da vještačka inteligencija može sve
Jedna od zabluda je i očekivanje da će vještačka inteligencija, zato što na određena pitanja može odgovoriti izuzetno dobro, moći zamijeniti ljude u svim poslovima.
Varagić smatra da je riječ o precjenjivanju mogućnosti jednog alata koji je u nekim stvarima veoma dobar, ali u mnogim drugim nije.
On je naveo da se najbolje koristi za ozbiljne stvari kada je koriste ljudi koji se dobro razumiju u oblast u kojoj je primjenjuju.
Znači da sam već stručan, samo da mi posluži kao neka pomoć - konstatovano je tokom razgovora, na šta je Varagić odgovorio da je upravo to jedan od dobrih načina upotrebe.
Istovremeno, ljudi koji nisu stručni za određenu oblast mogu, uz pomoć vještačke inteligencije, doći do nivoa razumijevanja koji im je potreban, ako zaista žele učiti.
"Ne ubacujte agente u haos"
Posebnu pažnju Varagić je posvetio takozvanim agentima vještačke inteligencije. Objasnio je da je riječ o aplikacijama koje mogu samostalno obavljati određene poslove, zbog čega se sve češće nazivaju i "digitalnim radnicima".
Međutim, upravo kod njih postoji opasnost ako kompanija nema dobro uređene poslovne procese.
Ako uvedete agente u firmu u kojoj nisu sređeni poslovni procesi i ako nemate dobro uređenu automatizaciju, to znači da ćete u haos ubaciti nešto što će raditi samostalno - rekao je Varagić.
Posljedica, prema njegovim riječima, može biti još veći haos.
On će revnosno taj haos povećavati - zaključeno je tokom razgovora.
Zbog toga Varagić ne smatra da je brza zamjena zaposlenih vještačkom inteligencijom dobro rješenje. Naveo je i prognozu kompanije Gartner prema kojoj bi do 2027. godine 40 posto onih koji su pokrenuli agente moglo imati ozbiljne gubitke.
Kako je objasnio, problem je u tome što kompanije ulažu velika sredstva, a ne dobijaju nužno rezultat koji očekuju.
Većina kompanija još ne vidi dovoljnu zaradu
Varagić je naveo da je trenutno više od 85 do 90 posto kompanija u svijetu, kako je rekao, u situaciji da od korištenja vještačke inteligencije još ne ostvaruje dovoljne prihode, a posebno ne profit.
Mi smo tek na početku i ljudi očekuju previše - rekao je. Problem nije samo u tehnologiji, već i u tome što kompanije i ljudi nisu dovoljno pripremljeni za njenu primjenu.
Vještačka inteligencija je ojačala, ali ljudi nisu. Vi morate imati sistem - poručio je Varagić.
Dodao je da bez kritičkog odnosa prema informacijama koje vještačka inteligencija pruža nije moguće postići dobre rezultate.
Prvo problem, pa tek onda alat
Za ljude koji žele koristiti vještačku inteligenciju u poslovanju, Varagić ima jasan savjet – ne treba počinjati od alata.
Kako je objasnio, najveći broj ljudi kreće od taktike i pitanja kako nešto uraditi, odnosno od konkretnog alata koji želi koristiti.
Ne kreće se od alata, kreće se od problema - naglasio je.
Prema njegovim riječima, nije dovoljno ni samo prepoznati takozvano "usko grlo" u poslovanju. Usko grlo je, kako je objašnjeno tokom razgovora, posljedica nekog problema, dok je potrebno pronaći i riješiti njegov uzrok.
Kad rješavate posljedicu, nećete baš... Niste krenuli pravim redom - rečeno je tokom razgovora.
Ako se riješi samo konkretan problem koji je na površini, ispod njega mogu ostati brojni drugi problemi koji i dalje utiču na poslovanje, prenosi RTS.
Varagić je rekao da u svom konsultantskom radu u čak 97 do 98 posto slučajeva nailazi na kompanije kod kojih postoji upravo takav problem.
Kao primjer je naveo jednog od svojih najvećih klijenata, kompaniju koja je već napravila određene AI agente, ali je potom shvatila da je došla do "zida" jer nešto u sistemu nije funkcionisalo kako treba.
Kada je, kako kaže, počeo analizirati situaciju, ispostavilo se da je i ta kompanija krenula od alata, a ne od problema koji je trebalo riješiti.
Zato je, zaključak razgovora, prije uvođenja vještačke inteligencije u poslovanje neophodno razumjeti šta kompaniji zaista treba, koji problem pokušava riješiti i šta želi postići. Tek nakon toga treba birati tehnologiju i način njene primjene.
