Iako je ukupan broj stanova povećan, broj nastanjenih stanova smanjio se 4,2 odsto, dok se broj privremeno nenastanjenih, odnosno praznih stanova povećao čak 43 odsto. Prema podacima DZS, u Hrvatskoj je oko 600.000 praznih stanova i 231.000 kuća za odmor tj. vikendica.
Zašto su svi ti stambeni prostori prazni, čemu služe i koga čekaju da ih nastani, dok mnogi mladi nemaju mogućnosti da sebi priuštite kupovinu ili bar najam stana?
Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Gojko Bežovan smatra da je struktura tih neuseljenih stanova šarolika i vrlo složena.
Neki se nalaez u onim dijelovima zemlje iz kojih su ljudi proteklih desetak godina masovno iseljavali – Slavoniji, Lici, Dalmatinskoj zagori, a potpuno je neizvjesno da li će ti prostori u budućnosti biti ponovo useljeni. Inače, većina praznih stanova je u gradovima, a samo u Zagrebu ih ima oko 50.000.
Ljudi u Hrvatskoj, po njegovom mišljenju, nemaju povjerenja da ulažu na tržištu kapitala nakon što je ono krahiralo tokom krize 2008. godine, pa se odlučuju za nekretnine. Smatra da bi određenim podsticajnim mjerama trebalo omogućiti da se ti stanovi izadaju u najam.
Razlog velikog povećanja broja praznih stanova – za 43 odsto – od 2011. do 2021. godine, Bežovan najprije vidi u iseljavanju ljudi u inostranstvo, ali i zbog velikog broja novosagrađenih stanova, posebno onih luksuznih, koji nisu ni kupljeni da bi bili nastanjeni, nego da bi se očuvala ili povećala vrijednost kapitala.
Upozorio je da bi trebalo zakonski regulisati, tj oporezovati stanove u gradovima koji nisu useljeni, jer ostali građani plaćaju doprinose i druge obaveze i na taj način održavaju i takve nekretnine vrijednim i funkcionalnim.
Međutim, fenomen praznih stanova nije specifičan samo za Hrvatsku. Bežovan naglašava da toga ima u čitavoj Evropskoj uniji, a posebno u mediteranskim zemljama – Portugalu, Španiji, južnim dijelovima Francuske, Italiji, Grčkoj...
