Inflacija se smanjila, a rast zaposlenosti je i dalje solidan. Berze su porasle više od 20% drugu godinu zaredom.
Ipak, kao i uvijek, ružičasta globalna slika krije velike razlike između zemalja, ocjenjuje The Economics u svom komentaru. Da bi procijenili ove razlike, prikupili su podatke o pet ekonomskih i finansijskih indikatora – BDP-u , performansama na berzi, bazičnoj inflaciji, nezaposlenosti i vladinom deficitu – za 37 uglavnom bogatih zemalja. Potom su rangirali svaku ekonomiju na osnovu njenog učinka na ovim mjerama kako bi stvorili kombinovani rezultat. Tabelu možete pogledati u originalnom tekstu (ENG).
Ko su pobjednici?
Reli na Mediteranu traje treću godinu zaredom, a Španija je na vrhu ovogodišnje liste. Grčka i Italija, koje su nekada bile simbol nedaća eurozone, nastavljaju svoj snažan oporavak.
Irska, koja je privukla mnoge tehnološke firme, i Danska, dom najvrednije kompanije na Kontinentu, zaokružuju prvih pet. U međuvremenu, sjevernoevropski teškaši razočaravaju, sa nezaobilaznim igračima Velikom Britanijom i Njemačkom. Baltički dvojac Letonija i Estonija ponovo se nalaze na dnu, poziciju koju su zauzeli i 2022. godine.
Prvi pokazatelj je rast realnog BDP-a, koji se smatra najpouzdanijim mjerilom ukupnog zdravlja privrede, prenosi Investitor me. Ove godine globalni BDP je bio podstaknut otpornom američkom ekonomijom i njenim potrošačima koji sve više troše.
Prema podacima OECD-a, Izrael je postigao još jedan izuzetan učinak, iako njegov snažan rast u velikoj mjeri odražava oporavak od oštrog pada u posljednjem tromjesečju 2023, kada je počela njegova borba s Hamasom. U Španiji je godišnji rast BDP-a na putu da premaši 3%, podstaknut snažnim tržištem rada i visokim nivoom imigracije, što mehanički podiže ekonomsku proizvodnju. Iako je BDP po osobi takođe porastao, to je učinio za manje od ukupnog BDP-a.
Na drugim mjestima, rast je bio zadivljujući. Njemačku i Italiju sputavaju visoke cijene energije i spora proizvodna industrija. Japan bi trebao ostvariti slabih 0,2% rasta, pod opterećenjem slabijim turizmom i teškom automobilskom industrijom. I Mađarska i Letonija su ušle u recesiju.
Druga mjera su prinosi na berzi. Investitori su prebrodili težak august, kada je opuštanje trgovine jenom izazvalo strah od krize. Američke dionice su ostvarile impresivne prinose prilagođene inflaciji od 24%, jer su procjene tehnoloških kompanija, koje su već bile visoke, dodatno porasle.
Tržište Kanade, usko povezano sa svojim južnim susjedom, takođe je ostvarilo zdrave dobitke, potkrijepljeno snažnim rezultatima u energetskoj i bankarskoj industriji. Japanski Nikkei 225 dostigao je rekordnu visinu, čak iako je njegov ukupni godišnji učinak bio srednji.
Bilo je i nekih gubitnika. Cijene dionica u Finskoj su u negativnom teritoriju, u realnom smislu, a berza Južne Koreje pala je nakon pokušaja autogolpe od strane predsjednika 3. decembra.
Sljedeći parametar je bazična inflacija, koja uklanja nestabilne komponente poput energije i hrane kako bi ukazala na pritiske u osnovi cijena. Iako je globalna inflacija značajno pala, cijene usluga ostaju tvrdoglavo visoke u mnogim zemljama. U Britaniji rast plata nastavlja da povećava troškove usluga, što znači da je osnovna inflacija neugodno povišena. Njemačka se suočava sa sličnim pritiscima. U Australiji rastući troškovi stanovanja su jedan od krivaca. Nasuprot tome, Francuska i Švicarska su uspjele da drže pritiske na cijene pod kontrolom, sa stopom bazne inflacije udobno ispod 2%.
Klasičan pokazatelj ekonomske bijede je rastuća nezaposlenost, što su mnogi predviđali kada su centralni bankari počeli da povećavaju kamatne stope (a vještačka inteligencija je postala sofisticiranija). Ipak, uprkos određenom popuštanju, tržišta rada ostaju iznenađujuće robusna, sa stopama nezaposlenosti blizu rekordno niskih nivoa. Južna Evropa, koja i dalje pati od visoke nezaposlenosti, doživjela je značajan napredak: nezaposlenost u Grčkoj, Italiji i Španiji pala je na najniži nivo u više od jedne decenije. Italija je ostvarila najveći napredak, sa smanjenjem nezaposlenosti za 1,4 procentna poena od početka godine. U Americi i Kanadi, gdje je nezaposlenost blago porasla, trend se uglavnom može pripisati činjenici da se ljudi vraćaju u radnu snagu i visokom nivou imigracije.
Završna mjera su fiskalni bilansi, isključujući plaćanje kamata, kao udio u BDP-u. Nakon godina velike potrošnje, u mnogim zemljama potrebna je konsolidacija kako bi se osiguralo da teret duga ostane podnošljiv. Danska i Portugal se ističu po postizanju rijetkih budžetskih viškova kroz fiskalnu disciplinu. Norveška i Irska se takođe mogu pohvaliti viškovima, ali iz drugih razloga: Norveška zbog prihoda od nafte, a Irska zbog neočekivanog prihoda od korporativnog poreza, potkrijepljenog višemilijarderskog zaostalog poreza od američkog tehnološkog giganta Apple.
Većina vlada, međutim, nastavlja da troši bez obzira na to. Primarni deficit Poljske premašio je 3% BDP-a , zbog povećanja izdataka za odbranu kao odgovora na ruski rat u Ukrajini. U Japanu jaki fiskalni stimulansi, koji imaju za cilj jačanje ekonomije i ublažavanje pritisaka na troškove života, rizikuju da pogoršaju probleme duga jer se era ultra niskih kamatnih stopa bliži kraju. Putanja britanskog duga se pogoršava; najnoviji budžet nije uspio da popravi javne finansije. Francuska je zaglibila u političkim previranjima i nije u stanju da obuzda potrošnju.
Kako dolazi 2025. godina, globalna ekonomija se suočava sa novim izazovima. Gotovo polovina svjetske populacije živi u zemljama koje su ove godine održale izbore, od kojih su mnoge dovele do lidera koji bi se mogli opisati kao “nepredvidivi”. Trgovina je ugrožena, državni dug raste, a berze imaju malo prostora za greške. Za sada, barem, Španija, Grčka i Italija – koje su njihovi sjeverni susjedi dugo omalovažavali – mogu uživati u svom ekonomskom oživljavanju.
