Zašto bi finansijsko obrazovanje djece trebalo da počne već u osnovnoj školi

Rani početak finansijskog obrazovanja može pomoći pripremi djece da nauče zdrave načine upravljanja svojim financijama. Kroz ovaj proces djeca mogu naučiti o svemu u finansijskom svijetu, uključujući dugove, hipoteke, penzije i budžete.

Prema Money and Pensions Service-u (MaPS), nezavisnom tijelu Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, „finansijsko obrazovanje je svaka aktivnost koja pomaže djeci da razviju znanje, vještine i stavove koji su im potrebni da dobro upravljaju novcem, donose informisane finansijske odluke i postignu finansijske ciljeve”.

“Obrazovanje može pokriti širok spektar tema, odgovarajući na potrebe djece, od prepoznavanja novčanica i kovanica, osnovnog upravljanja budžetom i štednje, do razumijevanja razlike između potreba i želja, veze između novca i posla i čuvanja novca.”

Zašto bi finansijsko obrazovanje djece trebalo početi već u osnovnoj školi?

Posljednjih godina postalo je jasnije da barem osnovni nivo finansijskog obrazovanja treba da bude uključen u školske nastavne planove i programe, po mogućnosti što je ranije moguće.

„Dok gledamo naprijed u sljedeću generaciju mladih poslovnih lidera i preduzetnika koji ulaze u radnu snagu, postaje sve očiglednije da je usađivanje finansijske pismenosti u mladosti ključna komponenta do uspjeha”, kazala je za Euronews Herminone McKee, glavna finansijska direktorka u SumUp-u.

Uprkos digitalnoj pismenosti koja karakteriše ‘Gen Z’, studije ukazuju na zabrinjavajući nedostatak finansijske pismenosti, smatra ona i dodaje da bi i škole i roditelji trebalo da se postaraju da iskoriste prednosti ove nove generacije koja je pametna u tehnologiji “kako bi pronašla inovativne nastavne metode i nova sredstva tehnologije koja rezonuju sa njima”.

“Budući da se finansijska pismenost ne svodi samo na razumijevanje kamatnih stopa ili kako upravljati poreskim obavezama, ona je temelj za donošenje čvrstih poslovnih odluka. Nešto tako jednostavno kao što je učenje vrijednosti džeparca u osnovnim školama, na primjer, može biti preduslov za zdrave buduće investicije ili polaganje depozita za kuću ili stan”, navodi ona.

Michael König, akademski direktor Programa strateškog menadžmenta za rukovodioce na bečkoj Izvršnoj akademiji WU, smatra dabi bilo prirodno kao i plivanje da se djeca, od malih nogu pa nadalje, upoznaju s nekim osnovama ličnih finansija. U idealnom slučaju, to je osnovna škola, dodaje.

Šta su kamatne stope? Šta znači inflacija? Koja je vremenska vrijednost novca? Kako se novac pretvara u bogatstvo i koji su rizici povezani s tim? – neka su od pitanja koja bi djeca trebalo da razumiju što je ranije moguće.

Profesorka Carmela Aprea, direktorica Instituta za finansijsko obrazovanje u Mannheimu (MIFE), rekla je da bi finansijsko obrazovanje moglo početi u osnovnim školama, ali na razigran način i bez pritiska.

“Na primjer, djeca mogu razmišljati o svojim željama, zašto je nešto važno za njih i kako bi to mogli postići. Oni takođe mogu pogledati čime se njihovi roditelji bave i kako su i zašto trošili svoj novac na različite stvari. Međutim, smatram da je najvažnije što osnovne škole mogu da urade jeste da osposobe djecu osnovnim vještinama računanja i pismenosti. To su najvažniji preduslovi za dalje učenje i sve ostalo u kasnijem životu, uključujući i finansijsku pismenost. To takođe treba zadržati, imajući na umu da su roditelji najvažniji akteri socijalizacije u djetinjstvu i da oni nauče važne lekcije o finansijskom ponašanju”, ocijenila je Aprea.

Erica Sandberg, stručnjakinja za potrošačke financije na BadCredit.org, rekla je da se nikada nije rano početi učiti djecu o novcu. U godinama osnovne škole, počeli biste samo pričajući o cijeni stvari koje vole, kao što je umjetnički pribor ili časovi plivanja, a šta je rasprodaja.

“Ubacite to u normalan razgovor. Takođe je sjajno vrijeme da objasnite djeci zašto ljudi idu na posao, a to je da se osigura da su oni i njihove porodice sigurni”, dodala je.

Lucy Wayman, konsultantkinja za matematiku i upravnica komunikacija u školi za 21C, britansku kompaniju koja je razvila platformu vođenu vještačkom inteligencijom (AI) za učenike da uče matematiku i pomažu nastavnicima da je podučavaju, rekla je da djeca počinju formirati stavove prema novcu od najranije dobi, čak i u osnovnoj školi.

„U 21C razumijemo da će se ova percepcija razviti u doživotni pogled na finansije koji će uticati na svaki aspekt njihovog svakodnevnog života. Ključno je da u ovom digitalnom svijetu koji se brzo razvija, osposobimo djecu da razviju zdravu finansijsku svijest. Digitalni finansijski kriminal je sveobuhvatan i raste. Kao dobavljač digitalne tehnologije, takođe imamo moralni imperativ da odigramo svoju ulogu u izgradnja otpornosti djece na finansijske rizike”, dodala je.

Snažno razumijevanje matematike, prema njenim riječima, ključno je za finansijsku pismenost. Biti siguran u procjenu, izračunavanje i upoređivanje, mentalno i brzinski, smanjuje ranjivost na prevaru i razvija zdravu osnovu za pouzdanu interakciju u oblastima finansija.

“Bez toga, oni su podložni obmanama i ne mogu donositi informisane, prave odluke o vlastitim finansijama. Upletanjem realnih scenarija u školsku nastavu matematike, 21C osigurava da djeca ne samo da uče predmet za polaganje ispita, već i razvijaju praktične vještine potrebne za donošenje finansijskih odluka“, rekla je ona.

Koje su ključne finansijske lekcije koje djecu treba učiti od malih nogu?

Iako je podučavanje djece određenom financijskom znanju u osnovnoj školi važno, takođe je bitno da ove lekcije budu primjerene uzrastu, kako bi se osiguralo da se djeca što više bave konceptima.

Aaron Cirksena, osnivač i izvršni direktor MDRN Capitala, rekao je: “Djeca moraju znati osnove. Trebalo bi da nauče šta je novac i odakle dolazi, otprilike kao abeceda finansija. Možemo uvesti jednostavne koncepte budžetiranja kako bi razumjeli kako da podijele svoj dodatak na potrebe, želje i ušteđevine”.

“Štednja je suštinski koncept, čak i izdvajanje malog iznosa iz njihovog džeparca može pomoći u razumijevanju finansija. Sve je u tome da im se daju alati za navigaciju u svojoj finansijskoj budućnosti.”

Sandberg smatra da je uzuzetno važno da se djeci u ranom dobu usadi pozitivan stav prema novcu.

Erika Kullberg, osnivačica web stranice za osobne finansije Erika.com, smatra da je veoma je važno osigurati da vaša djeca dobro razumiju kako kredit funkcioniše prije nego što uđu u stvarni svijet. Sa 18 godina mogu se kvalifikovati za kreditnu karticu, ali će vjerovatno imati vrlo visoku kamatnu stopu i mogu upasti u velike finansijske probleme ako nijesu svjesni kako da koriste kredit odgovorno.”

Joe DiSanto, osnivač i glavni izvršni direktor web stranice za lične finansije Play Louder, vjeruje u praktičniji pristup svom sinu, umjesto da ga u potpunosti prepusti školi da uspostavi zdrave finansijske navike.

„Svog sina, koji je u osnovnoj školi, učim više o razumijevanju veze između napornog rada i zarađivanja. On mora da obavlja određene poslove kao član porodice, ali mi mu takođe nudimo mogućnost da zaradi nešto novca radeći dodatne poslove – one koje bi mu mogle biti posebno neugodne ili manje zabavne. Pored toga, razgovaram s njim o donošenju dobrih ili loših odluka kada se troši novac i objašnjavam da postoji alternativa samo zarađivanju i trošenju novca. Alternativa je ulaganje, gdje se novac može pretvoriti u više novca”, kazao je DiSanto.

“Upoznao sam ga sa berzom i ulaganjem na jednostavan način i dao sam mu mogućnost da uloži svoj novac ako želi. Ovo mu je pokazalo da ne mora potrošiti sav svoj novac. U srednjoj školi, međutim, uveo sam koncepte kao što su kako upravljati zarađenim novcem, odlučivati ​​na šta vrijedi potrošiti, razliku između diskrecione i obavezne potrošnje, i kako ih uskladiti s tim idejama. Poslije srednje škole, mogli bismo da počnemo ozbiljnije da razgovaramo o ulaganju i da učimo da se ne radi samo o radu za novac – želimo da uložimo svoj novac da radi za nas, da budemo preduzetnički, a ne samo da menjamo vreme za novac”, naveo je.

König je rekao da je percepcija rizika zaista važna.

“Na razigran način, djeca bi trebalo da nauče da razumiju šta znači trošiti, štedjeti ili ulagati džeparac. U nastavnim planovima i programima naših škola i dalje izbjegavamo takve ‘finansijske stvari’ To, međutim, povećava ranjivost sljedeće generacije: bez razumijevanja osnovnih finansija, ljudi lako postaju žrtvom Ponzijevih shema”, upozorio je.

Važni su i podsticaji za štednju i za roditelje i za djecu, kao što je lakši pristup dječijim štednim računima.

Drugi načini na koji škole i vlade mogu pomoći je prilagođavanje finansijskog obrazovanja trenutnoj generaciji, putem platformi, aplikacija i gamifikacije, kao što je 21C-ov Pocket Maths.

„Sada postoji toliko mnogo aplikacija koje podržavaju finansijsko obrazovanje za različite uzraste, od onih koje se već koriste u školama od osnovne do srednje, do onih koje se mogu ohrabriti za korištenje kod kuće radi gejmifikacije štednje ili planiranje budžeta ili čak planiranje džeparca”, smatra McKee.

“Mogu početi tako što će ugraditi finansijsku pismenost u predmete kao što su matematika, društvene nauke ili časovi životnih vještina. Takođe je važno obučiti nastavnike kako bi se osjećali ugodno i opremljeni da podučavaju ove koncepte. Možda partnerstvo s bankama i finansijskim organizacijama može pružiti resurse i zabavne radionice”, navodi Cirksena.

„Mogu i da koriste interaktivne alate/aplikacije kako bi učenje o novcu izgledalo kao zabavna igra. Ako vlade mogu učiniti finansijsku pismenost obaveznim dijelom nastavnog plana i programa, djeca mogu lako naučiti ove osnovne vještine mnogo ranije u životu.”

Profesor Aprea je dodao: “Škole i vlade treba da ulažu u dobre strategije i, pre svega, u dobro obrazovanje nastavnika. I treba da uključe roditelje u planove finansijskog obrazovanja, jer su one toliko važne za razvoj djeteta. Ponekad to funkcioniše i na drugi način round.

“Kada djeca razmišljaju o finansijama u školi, na primjer, o tome pričaju i za porodičnim stolom i onda se roditelji odjednom više zainteresuju za tu temu. U svakom slučaju, važno je imati širu, sistemsku perspektivu ne samo na djece, ali i čitavog njihovog životnog okruženja.”

Kullberg je primijetio: “Većina nas nije naučila ništa o tome kako kreirati budžet, kako funkcionišu kreditne kartice i zajmovi ili kako funkcioniraju porezi. Ako škole počnu podučavati učenike ovim lekcijama prije nego što uđu u svijet odraslih, daju im šansu da se na vrijeme snabdiju potrebnom znanju.

Koji izazovi u primjeni bi se mogli pojaviti?

Iako je finansijsko obrazovanje definitivno mnogo više uključeno u školske kurikulume u posljednjih nekoliko godina, i dalje postoji niz izazova primjene koje treba prevazići prije nego što je vjerovatno široko usvajanje.

“Jedan izazov je taj što je dugotrajno i skupo razvijati dobre materijale za finansijsko obrazovanje i ulagati u obrazovanje nastavnika. Drugo, finansijsko obrazovanje se takmiči s mnogim drugim predmetima i vještinama koje su jednako važne, kao što su zdravstveno obrazovanje ili održivost obrazovanje. Ovdje je važno da pronađemo kreativne načine da povežemo ta pitanja, jer im je jedna zajednička stvar: na kraju krajeva, svi se vrte oko pitanja šta je dobar život i na koji način se to može postići”, naveo je Aprea.

“Još jedan izazov je obratiti se svim relevantnim dijelovima stanovništva, jer do nekih grupa nije tako lako doći. I, na kraju, novac nije tema o kojoj se govori u mnogim zemljama i često se povezuje sa sramotom”, kazao je.

Cirksena je primijetila da veliki izazov predstavlja i nedostatak standardizovanog nastavnog plana i programa; ako škole drugačije podučavaju finansijsku pismenost, može doći do prekida veze, piše Investitor me. Pripremljenost nastavnika je, prema njenim riječima, takođe kritična – ako im nije prijatno da podučavaju ove koncepte, može dovode do praznina u onome što djeca uče.

“Što se tiče socioekonomije, djeca iz porodica s nižim primanjima mogu imati različita iskustva s novcem, što otežava kreiranje lekcija koje će imati pravi efekat za sve. Roditelji takođe igra važnu ulogu ako ove lekcije ne pojačavaju kod kuće.”

Sandberg je i dodao da je na makro nivou promjena spora.