Profesor Ekonomskog fakulteta Univeziteta u Sarajevu Aziz Šunje komentirao je za Vijesti.ba Izvještaj o Aluminiju koji je sačinila Finansijska policija.
Profesor Šunje kaže kako je Izvještaj vrlo temeljito napisan na 100 stranica od strane sedam vrlo kompetentnih revizora.
"On daje jednu faktografiju o periodu od 1. januara 2014. do 30. juna 2019. godine. Po meni osnovni problem Aluminija je loše korporativno upravljanje i loš menadžment. U tih pet i pol godina promijenjeno je šest Nadzornih odbora i šest uprava, a predsjednik uprave je uvijek bio regrutiran iz jedne nacionalne grupacije, odnosno jednog dijela Mostara", kaže Šunje.
Profesor Šunje naglašava da je osnovni problem taj što Aluminij nije vođen od strane profesionalnih menadžera i što se nije apsolutno ništa poduzelo da se sanira situacija koja je iz godine u godinu bila sve lošija.
"Izvještaj pokazuje da je 1. januara 2014. godine gubitak Aluminija bio nešto veći od 40 miliona KM, i onda nakon toga svake godine je gubitak rastao za više od 40 miliona KM, s izuzetkom 2017. godine kada je gubitak bio 21 milion, dok se nije došlo do 2019. godine kada je gubitak postao veći od kapitala. A to po automatizmu znači da su se ispunile sve pretpostavke za stečaj", pojašnjava ovaj ekonomski stručnjak.
Dakle, pet i po godina gubitci su gomilani, a nije se apslutno ništa poduzelo da se situacija razriješi.
"Cijelo vrijeme su se prodavali gotovi proizvodi Aluminija, koji su, da tako kažem, siroviji, ništa se nije poduzimalo strateški da se proširi poslovanje. Prodajna cijena je uvijek bila niža od cijene koštanja, forsirala se prodaja po tim osnovama, a činjenica je da je zadnje tri godine revizor jednog takvog giganta kao što je Aluminij bila jedna revizorska kuća iz Širokog Brijega. Svi elementi korporativnog upravljanaj su bili na jednoj vrlo niskoj razini što je davalo manevarski prostor upravama da mogu raditi stvari bez odgovarajućeg nalaza. Česte promjene Nadzornog odbora i uprava su tako dovele do situacije do kakve su dovele", kaže naš sagovornik.
On ističe kako je problem u upravljanju bio odsustvo bilo kakvog strateškog planiranja.
Kada je u pitanju krivična odgovornost za propast Aluminija, profesor Šunje kaže kako nije pravnik da bi o tome mogao govoriti, ali da se u svakom slučaju iz izvještaja vidi da ima elemenata nesavjesnog poslovanja.
"To se treba utvrditi kroz nekakav proces ako se on kao takav inicira. Međutim, ono što je je očito je jedno stvarno inertno poslovanje, jedna potpuna inercija u tom vremenskom periodu. Aluminij kao aluminij nije komplikovan biznis, imate tri inputa i jedan output. Problem biznisa je taj što su to berzanske robe, što znači da su to cijene na koje se ne može utjecati. Imate intervala u kojima su cijene outputa znatno niže od cijena inputa, što je problem koji je Aluminij imao u prvoj deceniji ovog stoljeća, ali onda dolaze intervali kada cijene inputa berzanski nadvise cijenu outputa", pojašnjava profesor Šunje način poslovanja.
On dodaje da upravo sama činjenica da postoji taj okvir trebao je biti jedan strateški pritisak na menadžment da pokuša iznalaziti načine kako premoštavati taj negativni trend.
"Ali, očito da u ovih pet i pol godina se apsolutno ništa nije poduzelo u stateškom smislu da se na bilo koji način relativizira taj utjecaj berzanskih cijena", kaže on.
Na pitanje da li postoji ikakav način za spas Aluminija, profesor Šunje kaže da je teško o tome govoriti, ali da je bilo ikakvog ozbiljnog upravljanja, nešto ovakvo s Aluminijem se nije trebalo ni dogoditi.
Biznis.ba / Vijesti.ba