Kako razlikovati privatne i komercijalne prodavače online, šta je uloga inspekcija

Prvi dio možete pročitati OVDJE, a u nastavku donosimo i drugi dio...

Kako se u Njemačkoj reguliše prag za PDV kod malih preduzeća?  

Kadrić: U Njemačkoj postoji prag od 22.000 eura godišnje, ispod kojeg mala preduzeća, uključujući fizička lica koja obavljaju komercijalnu prodaju, mogu biti oslobođena obaveze naplate PDV-a. Ako zarada prelazi ovaj iznos, prodavač automatski postaje PDV obveznik i mora obračunavati PDV.

Kako bi se ovi pragovi trebali regulisati u BiH?  

Kadrić: Kod nas je prag za PDV obveznike postavljen na promet od 100.000 KM godišnje. Država se ovdje fokusira na promet, a ne na samu zaradu, što je ostavljeno entitetskim poreskim upravama. Zakon bi trebao jasno definirati ove granice i omogućiti njihovu prilagodbu kroz pravilnike.

Možete li izvući zaključak iz ovih regulativa?  

Kadrić: Zaključak je da kombinacija faktora, kao što su učestalost prodaje, ostvareni promet, prodaja novih artikala i namjera preprodaje, može biti indikativna za komercijalnu aktivnost. Poreske vlasti trebale bi koristiti ove kriterije kako bi procijenile da li je prodaja privatna ili komercijalna, a kontrole bi se trebale fokusirati na prodavce koji kontinuirano obavljaju djelatnost bez registracije i izbjegavaju poreze.

Kako bi se kontrolisala razlika između privatne i komercijalne prodaje?  

Kadrić: Kontrola bi trebala uključivati saradnju s platformama koje mogu dostavljati informacije o prodavcima, kao i korištenje automatizovanih sistema nadzora koji analiziraju transakcije. Poreske vlasti mogu koristiti sofisticirane alate poput AI (vještačke inteligencije) za identifikaciju prodavaca koji obavljaju komercijalnu prodaju, ali nisu prijavljeni.

Kako se mogu analizirati prihodi prodavača na online platformama?  

Kadrić: Poreske vlasti mogu pratiti prihode koristeći informacije o bankovnim računima, transakcijama putem PayPala ili drugih platnih sistema kako bi identificirali neprijavljene prihode. Ako se otkrije da prodavač ostvaruje veći promet od dozvoljenog praga, a nije prijavio djelatnost, može se pokrenuti postupak.

Koje metode kontrole i inspekcije bi se trebale koristiti?  

Kadrić: Kontrole i inspekcije uključuju inspekcijski nadzor, gdje inspekcija može zatražiti dodatne podatke ili provesti kontrolne posjete. Takođe, poreske vlasti mogu pokrenuti istrage na osnovu prijava od trećih strana, poput konkurencije ili nezadovoljnih kupaca, koji mogu prijaviti sumnjivu komercijalnu aktivnost.

Kako poreske vlasti mogu koristiti podatke o transakcijama i platnim sistemima za praćenje prodaje?  

Kadrić: Poreske vlasti mogu pratiti transakcije na online platformama koje koriste sisteme kao što su PayPal, bankovni transferi ili drugi elektronski načini plaćanja. Upoređujući te transakcije s prijavljenim prihodima prodavaca, mogu se identificirati neusklađenosti. Prodavci su zakonski obavezni prijaviti prihode ostvarene od prodaje, a neprijavljeni ili pogrešno prijavljeni prihodi mogu rezultirati kaznama ili revizijama.

Kako kupci mogu doprinijeti kontroli prodavaca koji se bave komercijalnom prodajom?  

Kadrić: Kupci koji smatraju da su oštećeni u transakcijama s fizičkim licima koja obavljaju komercijalnu prodaju mogu prijaviti te prodavce. Poreske vlasti ili agencije za zaštitu potrošača mogu pokrenuti istragu na osnovu prijava kupaca, čime se dodatno kontroliše legalnost poslovanja prodavaca.

Kako poreske vlasti koriste podatke iz više izvora za identifikaciju neusklađenosti?  

Kadrić: Poreske vlasti mogu kombinovati podatke iz više izvora, uključujući online platforme, platne sisteme, bankovne račune i porezne prijave, kako bi identificirale neusklađenosti. Ako je evidentno da osoba ostvaruje prihod koji nije prijavljen, to može signalizirati potrebu za daljnjom inspekcijom.

Koje su kazne i posljedice za neprijavljene komercijalne prodavce?  

Kadrić: Prodavcima koji obavljaju neprijavljenu komercijalnu djelatnost mogu se izreći visoke kazne, uključujući retroaktivno plaćanje poreza s kamatama. U težim slučajevima, poreske vlasti mogu zahtijevati registraciju prodavca kao pravnog lica ili preduzetnika, što može uključivati i dodatne obaveze, poput plaćanja PDV-a i vođenja knjigovodstvenih evidencija.

Koji kriteriji se koriste za razlikovanje privatnih i komercijalnih prodavaca?

Kadrić: Poreske vlasti koriste kombinaciju faktora kao što su učestalost prodaje, vrsta robe (novi ili polovni artikli), iznos prihoda i svrha prodaje. Kombinacija ovih kriterija omogućava efikasno praćenje online prodaje i razlikovanje privatnih prodavaca od onih koji obavljaju komercijalnu djelatnost.

Koja je uloga domaćih i globalnih platformi u kategorizaciji prodavača?  

Kadrić: Platforme omogućavaju prodavačima da sami odrede svoj status kao privatni ili komercijalni prodavci. Platforme pružaju alate za ovu distinkciju, ali ne vrše aktivan nadzor svake transakcije ili oglasa. Ipak, na zahtjev inspekcijskih ili poreskih organa, platforme su dužne dostaviti informacije o prodavcima.

Kako platforme olakšavaju usklađenost prodavaca s poreskim zakonima?  

Kadrić: Iako platforme nisu direktno odgovorne za primjenu poreskih zakona, one često sarađuju s poreskim vlastima. Mogu dostavljati podatke o prodavcima koji prelaze određene limite prihoda. Pragovi za izvještavanje variraju, a u nekim zemljama, poput Njemačke, prodavci koji prelaze 22.000 eura prihoda godišnje tretiraju se kao komercijalni subjekti.

Kako platforme pomažu u zaštiti potrošača?  

Kadrić: Platforme imaju odgovornost osigurati da komercijalni prodavci poštuju zakone o zaštiti potrošača. To uključuje informisanje kupaca o njihovim pravima, osiguravanje ispravnih informacija o identitetu prodavca, poslovnoj adresi i uslovima prodaje. Platforme nude programe zaštite kupaca koji pomažu u rješavanju sporova.

Ko je odgovoran za provođenje zakona?  

Kadrić: Iako platforme pomažu u usklađenosti, glavna odgovornost za provođenje zakona leži na poreskim vlastima i agencijama za zaštitu potrošača. Vlasti mogu zatražiti podatke od platformi ili direktno istražiti prodavca ako sumnjaju na utaju poreza ili lažno predstavljanje.

Da li platforme imaju obavezu nadzora nad svim transakcijama?  

Kadrić: Platforme nemaju direktnu zakonsku obavezu nadzora svake transakcije u smislu komercijalne aktivnosti, ali imaju sisteme koji pomažu u razlikovanju privatnih i komercijalnih prodavaca. Platforme sarađuju s poreskim vlastima kada je potrebno, ali teret usklađenosti ostaje na prodavcima.

Kako planirate regulisati plaćanje u kešu za online prodaju?  

Kadrić: Plaćanje gotovinom, posebno putem pouzeća, predstavlja izazov za inspekcijske organe. Ipak, postoje različite strategije i metode koje se mogu koristiti za efikasnu kontrolu. Na primjer, inspekcijski organi mogu sarađivati s poštanskim i kurirskim službama koje vode evidenciju o gotovinskim transakcijama, a te podatke vlasti mogu koristiti za praćenje obima prodaje i tokova novca.

Koje metode se koriste za praćenje gotovinskih transakcija?  

Kadrić: Osim nadzora kurirskih službi, vlasti mogu koristiti digitalne tragove, kao što je praćenje online oglasa i društvenih mreža. Prodavači koji često postavljaju oglase ili reklamiraju robu na platformama kao što su Facebook ili Instagram mogu biti sumnjivi. Takođe, unakrsno provjeravanje finansijskih i životnih podataka može otkriti nesklad između prijavljenih prihoda i stvarnog načina života prodavca.

Kako potrošači mogu doprinijeti kontroli neprijavljenih prodavaca?  

Kadrić: Vlasti mogu podsticati kupce da prijavljuju sumnjive prodavce koji ne izdaju račune ili nude samo gotovinske transakcije. Porezni poticaji za traženje službenih računa takođe mogu motivisati potrošače da insistiraju na formalnim transakcijama, što otežava prodavcima da prikriju prihode.

Da li inspekcijski organi koriste operacije "tajni kupac"?  

Kadrić: Da, inspekcijski organi mogu obavljati tajne kupovine od sumnjivih prodavaca kako bi prikupili dokaze o neprijavljenim komercijalnim aktivnostima. Testne kupovine omogućavaju direktno posmatranje da li prodavci poštuju zakonske obaveze, kao što je izdavanje računa ili registracija kao poslovni subjekti.

Koje su kazne i posljedice za prodavce koji ne prijave prihode od gotovinskih transakcija?  

Kadrić: Prodavci koji ne prijave svoje prihode mogu se suočiti s visokim kaznama, retroaktivnim porezima, pa čak i krivičnim prijavama. U težim slučajevima, mogu se provesti retrospektivne revizije i zahtijevati plaćanje poreza za prethodne godine, što služi kao odvraćanje za one koji pokušavaju izbjeći poreze.

Da li bi se ovim zakonom Federacija BiH približila direktivama EU?  

Kadrić: Da, zakon bi bio usklađen s relevantnim direktivama EU, kao što su Direktiva o pravima potrošača, GDPR, Direktiva o e-trgovini, i pravila o PDV-u za e-trgovinu. Na primjer, Direktiva o pravima potrošača zahtijeva da komercijalni prodavači pruže jasne informacije o proizvodima i omogućuju povrat robe. Ove direktive pomažu razlikovanju između profesionalnih trgovaca i privatnih lica i osiguravaju zaštitu potrošača.

Koje su glavne obaveze komercijalnih prodavaca prema EU direktivama? 

Kadrić: Komercijalni prodavači moraju pružiti jasne informacije o proizvodima, ponuditi minimalno 14-dnevni rok za povrat robe i osigurati prava na puni povrat novca. Takođe, moraju biti usklađeni s GDPR zahtjevima za zaštitu podataka i poštovati pravni okvir koji reguliše njihove aktivnosti na online platformama.

Kako direktiva o e-trgovini utiče na online platforme?  

Kadrić: Direktiva o e-trgovini definiše pravni okvir za online usluge unutar EU i postavlja odgovornosti pružalaca usluga poput online platformi. Ova direktiva osigurava da platforme kao što su eBay razlikuju privatne i profesionalne prodavce, ali ne zahtijeva automatsko klasificiranje svakog korisnika. Teret usklađenosti leži na prodavcima, a platforme sarađuju s vlastima po potrebi.