- Krenulo se od toga da smo svi htjeli na nekog drugog prebaciti odgovornost, htjeli smo tražiti rješenja ondje gdje ih ne možemo naći – rekla je Milićević.
Po prvi put u protekle četiri godine, navodi ministrica, osjetila je određenu nemoć Vlade FBiH da zaštiti svoje vlasništvo, odnosno svoj udio u jednoj firmi.
- Osjetila sam nemoć i da mi kao Vlada nismo u stanju zaštititi tisuću ljudi koji rade i žive od Aluminija. Mi se kao Vlada hvalimo sa dobrim rezultatima, sa brojem zaposlenih...a danas smo se suočili s potencijalnom mogućnošću da izgubimo tih tisuću radnih mjesta u jednom trenu - kazala je Milićević.
Podsjeća da problem s Aluminijem postoji već nekih 10-15 godina, ali da se, ističe, Vlada FBiH prije četiri godine okupila s idejom da zaista Aluminijski kombinat prepozna kao značajnog učesnika u ukupnom bruto društvenom proizvodu, ali i kao čuvara energetskog sektora.
- Nadali smo se tim nekim aktivnostima koje mi možemo pokrenuti, uz pretpostavku da će se dešavati i ta nepovoljna tržišna kretanja. Mi kao Vlada nemamo nekih alata da možemo intervenirati, ne možemo remetiti tržišnu utakmicu, to nam ni ne dozvoljavaju. Imamo dobru volju, ali samo dobru volju. Uistinu se čudimo i pitamoi kako je Aluminskijh kombinat evo četriri i po godine još uvijek živ - kazala je ministrica Milićević.
Dok istovremeno Aluminij nagomilava dugove, Milićević se zapitala koliko je to dobro.
- Želim vjerovati da će se desiti neko čudo i da će cijena aluminija porasti i preći 2.000 dolara na svjetskom tržištu. Uistinu je ovdje potrebno da se desi čudo da bi Aluminijski kombinat u ovolikom kapacitetu radio, ali se nadam i čudu da ćemo mi tim nekakvim procesom restrukturiranja spasiti bar dio kapaciteta i bar dio radnih mjesta - dodala je Milićević.
Biznis.ba
