Naravno, kada ste zemlja s kriminalnom političko-tajkunskom elitom koja živi pljačkajući svoj narod, zadužuje se kao pijani milijarder i godinama zanemaruje reforme, sama se dovodi u zavisan položaj prema MMF-u, koji je jedini spreman da im pozajmi novac u zamjenu za reforme po njihovoj želji.
MMF je postao Ćopićev drekavac u tranzicionim zemljama poput BiH samo zato što elite u tim zemljama nemaju iskrene namjere da sprovode reforme. MMF je njima jeftina kasica prasica i garant za zaduživanja na međunarodnim tržištima. Kada dogori do noktiju, elite se obavežu da će sprovoditi sve reforme, a kada novac stigne i izbori se približe, sve što je bilo dogovoreno odjednom se zaboravi. Važno je ostati na vlasti, zadržati koruptivni sistem pa ako nešto narodu kapne - dobro, ako ne - nikom ništa.
Reforme koje su predvidjeli MMF, EU i Svjetska banka u suštini bi nam činile dobro: smanjiti opterećenje na rad, srezati javni sektor i javnu potrošnju, a sve što se na taj način uštedi usmjeri na investicije, obrazovanje, transformaciju postojećeg sistema u modernu tržišnu ekonomiju.
Naravno da plate treba da rastu, ali da bi rasle mora prvo porasti produktivnost. Bh. radnik ima samo 25 odsto produktivnosti prosjeka EU. Drugim riječima, ono što u BiH naprave četiri radnika, u EU napravi jedan i to mnogo kvalitetnije.
Kako se takva ekonomija može nadati boljim primanjima? A što je najgore, ako se usudite da to javno kažete, napadnu vas da ste socijalno neosjetljivi i da ne želite radnicima dobro.
I tu je suština vrzinog kola u kojem se BiH nalazi: da bi nam bilo bolje, prvo nam mora biti gore. A na taj korak niko niti je spreman niti o njemu razmišlja.
Piše: Dejan Šajinović
Biznis.ba / NN
