Ovaj utvrđeni tekst Prijedloga zakona, izazvao je rasprave u javnosti zbog promjene određenih članova koje duboko zadiru u pitanje državne imovine.
Suštinski problem za većinu je svakako u tome da se ovim promjenama vlasništvo nad građevinskim zemljištem (bez upisanog prava korištenja drugog lica) prepiše na jedinice lokalne samouprave (općine) kao i ono koje je evidentirano kao društveno odnosno državno vlasništvo sa upisanim pravom upravljanja, raspolaganja ili korištenja u korist društveno pravnih subjekata koji više ne egzistiraju. Također je predviđeno da općine trebaju saglasnost jedino resornog kantonalnog ministarstva za provedbu svojih odluka po ovom pitanju.
Da bi se razumio lakše kontekst spornosti određenih članova, ovako je ranije pisalo u Zakonu o građevinskom zemljištu.
Prijedlog ovog zakona došao je iz Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (FGU), na čijem je čelu Željko Obradović.
Tim povodom Obradović je govorio za Vijesti.ba. On je na početku istakao da je FGU u skladu sa svojim zakonom propisanim nadležnostima vodila proces pripreme i izrade Nacrta zakona o građevnom zemljištu u FBiH, u bliskoj saradnji sa drugim relevantnim resorima i predstavnicima Saveza općina i gradova FBiH.
"Kao obrađivač zakona organizirali smo široku javnu raspravu u koju je bio otvoren pristup za sve zainteresirane subjekte, a na kraju smo kao rezultat dobili Nacrt zakona koji je Vlada FBiH u cijelosti prihvatila i kao ovlašteni predlagatelj isti u formi Prijedloga uputila u parlamentarnu proceduru. Podsjećamo da je Prijedlog zakona o građevnom zemljištu u FBiH već ranije bio u parlamentarnoj proceduri, ali ga je Vlada FBiH u ovome mandatu povukla i potom svojim zaključkom našu Upravu kao obrađivača obvezala da već provedenu javnu raspravu dopunimo, sa zainteresiranim subjektima obavimo dodatne konsultacije i potom Nacrt zakona dostavi Vladi FBiH na razmatranje", poručuje Obradović za Vijesti.
Dodaje da su u tom smislu sa svoje strane učinili sve što su smatrali potrebnim, u dobroj vjeri i najboljoj namjeri.
"To je urađeno prema standardima koji važe u zakonodavnom procesu te smo pripremili Nacrt zakona i u najkraćem mogućem roku ga dostavili Vladi FBiH, koja je isti razmotrila i bez ikakvih izmjena usvojila u formi Prijedloga", navodi.
Naglašava da su prema tome, kao resorni federalni organ bili u obavezi prema Šta donosi novi zakon o građevinskom zemljištu FBIH?
Vlada FBiH prošle je sedmice u parlamentarnu proceduru uputila Utvrđen Prijedlog zakona o građevinskom zemljištu u FBiH.
Ovaj utvrđeni tekst Prijedloga zakona, izazvao je rasprave u javnosti zbog promjene određenih članova koje duboko zadiru u pitanje državne imovine.
Suštinski problem za većinu je svakako u tome da se ovim promjenama vlasništvo nad građevinskim zemljištem (bez upisanog prava korištenja drugog lica) prepiše na jedinice lokalne samouprave (općine) kao i ono koje je evidentirano kao društveno odnosno državno vlasništvo sa upisanim pravom upravljanja, raspolaganja ili korištenja u korist društveno pravnih subjekata koji više ne egzistiraju. Također je predviđeno da općine trebaju saglasnost jedino resornog kantonalnog ministarstva za provedbu svojih odluka po ovom pitanju.
Da bi se razumio lakše kontekst spornosti određenih članova, ovako je ranije pisalo u Zakonu o građevinskom zemljištu.
Prijedlog ovog zakona došao je iz Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (FGU), na čijem je čelu Željko Obradović.
Tim povodom Obradović je govorio za Vijesti.ba. On je na početku istakao da je FGU u skladu sa svojim zakonom propisanim nadležnostima vodila proces pripreme i izrade Nacrta zakona o građevnom zemljištu u FBiH, u bliskoj saradnji sa drugim relevantnim resorima i predstavnicima Saveza općina i gradova FBiH.
"Kao obrađivač zakona organizirali smo široku javnu raspravu u koju je bio otvoren pristup za sve zainteresirane subjekte, a na kraju smo kao rezultat dobili Nacrt zakona koji je Vlada FBiH u cijelosti prihvatila i kao ovlašteni predlagatelj isti u formi Prijedloga uputila u parlamentarnu proceduru. Podsjećamo da je Prijedlog zakona o građevnom zemljištu u FBiH već ranije bio u parlamentarnoj proceduri, ali ga je Vlada FBiH u ovome mandatu povukla i potom svojim zaključkom našu Upravu kao obrađivača obvezala da već provedenu javnu raspravu dopunimo, sa zainteresiranim subjektima obavimo dodatne konsultacije i potom Nacrt zakona dostavi Vladi FBiH na razmatranje", poručuje Obradović za Vijesti.
Dodaje da su u tom smislu sa svoje strane učinili sve što su smatrali potrebnim, u dobroj vjeri i najboljoj namjeri.
"To je urađeno prema standardima koji važe u zakonodavnom procesu te smo pripremili Nacrt zakona i u najkraćem mogućem roku ga dostavili Vladi FBiH, koja je isti razmotrila i bez ikakvih izmjena usvojila u formi Prijedloga", navodi.
Naglašava da su prema tome, kao resorni federalni organ bili u obavezi prema zaključku Vlade FBiH pripremiti 'novi' Nacrt zakona o građevnom zemljištu u FBiH.
"K tomu, na zakonsku regulaciju oblasti građevnog zemljišta FBiH obvezuju i odredbe čl.371. st.2. Zakona o stvarnim pravima, a takva obveza proizilazi i presude Ustavnog suda FBiH, broj U-64/17 od 23.10.2018. godine, kojom je za više članaka važećeg Zakona o građevinskom zemljištu FBiH (donio ga Visoki predstavnik za BiH 2003. godine, koje odredbe se odnose na naknadu za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, tzv.'trajnu rentu') utvrđeno da nisu u skladu sa Ustavom FBiH", objašnjava.
Navodi da sve to znači da je zakonska regulacija ovoga prevažnog područja već odavno prijeka potreba, budući su postojeća rješenja prevladana i pripadaju potpuno drugačijem stvarno-pravnom okviru.
"Kao institucija sigurno bi bili zadovoljniji da institucije BiH, prije svega Parlamentarna skupština, zakonski reguliraju stvarno-pravni status nekretnine koje u najširem smislu spadaju u fond 'džavne imovine’, jer bi to bio povoljan okvir za dalju regulaciju pojedinih segmenata/oblasti na nižim nivoima, prvenstveno entitetima. Međutim, svjesni smo problema i različitih pogleda na to pitanje od strane pojedinih aktera u političkom životu na razini države BiH, pa je zakonsku regulaciju pitanja 'državne imovine' zakonom države BiH u skorije vrijeme teško očekivati. Zato je opravdano postaviti pitanje imaju li institucije FBiH vremena za dalje čekanje i razvlačenje tih procesa na niovu države BiH u nedogled ili pak sa svoje strane trebaju djelovati aktivno, uzeti inicijativu i vlastitim potezima izostananak adekvantne zakonske regulacije 'državne imovine' na nivou države BiH pokušati prevazići u onim segmentima i onim područjima gdje je to zaista moguće", kazao je Obradović.
Na kraju navodi da je njihovo mišljenje da je takvo što moguće upravo u oblasti građevnog zemljišta, koje je oduvijek (još od nacionalizacije, 1958. godina) bilo na upravljanju i raspolaganju jedinica lok.samouprave, dakle tu je titulus prilično jasan i da je zaista teško zamisliti da bi se mogao drugačije postaviti.
"Smatramo da je logično da se jedinice lok.samouprave pod određenim uvjetima, kako je predviđeno u 'famoznom' čl.4. zakonskog Prijedloga, upišu kao vlasnici građevnog zemljišta kojim ionako po važećem zakonu (kao i svim ranijim) upravljaju i raspolažu, te da se na taj način u ovoj oblasti završi proces vlasničke transformacije (nastupila po sili zakona, Zakon o stvarnim pravima) nekadašnjih derivativa društvenog vlasništva na građevnom zemljištu", govori nam.
Poručuje da je ono što ih najviše uvjerava da je njihovo mišljenje ispravno jeste činjenica da građevinsko zemljište nije obuhvaćeno zabranama raspolaganja, kao neki drugi vidovi 'državne imovine' (šumsko, poljoprivredno zemljište, vode).
"Dakle, nigdje nije propisano da potpada pod jurisdikciju organa države BiH, kao i jasan stav koji je u tome dijelu iskazao Ustavni sud BiH u svojoj odluci, broj U-4/20 od 26.03.2021. godine (‘’Sl.glasnik BiH’’, broj 22/21). Odredbe predložene u čl.4 zakonskog Prijedloga smatramao optimalnim, dobro izbalansiranim i za sve prihvatljivim, u interesu jedinica lokalne samouprave FBiH i države BiH u cjelini, jer otvaraju prostor da se brojni prevladani upisi u zemljišnoj knjizi, poneki od njih zaista besmisleni i izvan svake veze sa stvarnim stanjem, na odgovarajući način ažuriraju i time značajne površine građevnog zemljišta stave u funkciju gospodarskog i općedruštvenog razvoja. A šta drugo treba biti interes građana, poslovne zajednice i društva u cjelini, nego održivi razvoj, uvođenje reda u prostor i upotrebu prostora kao ograničenog resursa, preokret po pitanju negativnih demografskih trendova i okretanje budućnosti, jer potencijalni investitori sa zdravim kapitalom sigurno neće čekati, nego će otići tamo gdje neće naići na probleme neriješenog statusa zemljišta povoljnog za realizaciju vlastitih projekata", zaključio je.
