Investitori gube povjerenje u nekadašnjeg ekonomskog reformatora Erdoana. Kriza na Bosforu bi ga mogla koštati vlasti. Ona bi mogla da pogodi i evropsku ekonomiju, ali razloga za strah nema, smatra Henrik Beme.
Ne zavaravajmo se: Naravno da Međunarodni monetarni fond (MMF) odavno u fijoci ima krizni plan za Tursku. Međutim naravno to niko neće potvrditi. Jednom je već bilo tako - 2002. godine. Turska je tada bila nestabilna zemlja, inflacija je iznosila 40 odsto i nezaposlenost je bila ekstremno visoka. Samo zahvaljujući kreditima MMF-a spriječen je državni bankrot. Te iste godine je na vlast došla AKP Redžepa Tajipa Erdoana. Vlada i njen premijer su uspješno ispunili uslove MMF-a. daje svakoj zemlji da bi dobila. Premijer se tada zvao: Redžep Tajip Erdoan.
Kao rezultat toga turska privreda se sjajno razvijala, stvorena su brojna nova radna mjesta, inflacija je smanjena na manje od deset posto, Turska je postala interesantno mjesto za inostrane investicije. I njemačka preduzeća su se od tada masovno angažovala. Ljudi su ponovo dobro zarađivali, podržavali Erdogana. On im je omogućio novi standard - i zemlji političku stabilnost. I sjećamo se: Kada je izbila kriza evra i Grčko zaprijetila propast, Turska je stalno navođena kao pozitivan primjer za to kako se može uspjeti izaći iz jedne skoro bezizlazne situacije. Ipak čini se da je sve to sada u opasnosti.
Kad se vjetar okrene
Sigurno je da su američke sankcije na uvoz čelika i aluminijuma iz Turske, koje su stupile na snagu ovog ponedjeljka, bile samo kap koja je prelila čašu. Jer kriza izjeda ekonomiju u zemlji već mjesecima. Turska lira je od početka godine izgubila više od polovine svoje vrijednosti u odnosu na dolar. Inflacija je u međuvremenu opet iznad 15 odsto. Sve to će ljudi u Turskoj prije ili kasnije početi da osjećaju. Oni, koji su nekada klicali reformatoru Erdoanu, jer im je omogućio bolji standard, okrenuće mu leđa - ako izgube posao ili sebi više ne budu mogli da priušte svoj dosadašnji životni standard.
Ipak turski predsjednik, koji je svojom autokratskom politikom svoju zemlju doveo u ovu situaciju, krivicu za to vidi naravno kod drugih. Oružje u ovom ratu su dolar, evro ili zlato, rekao je Erdogan ponovo ovog vikenda.
Međutim, to što on nezavisnost Centralne banke stalno dovodi u pitanje, što je stanje koje investitore uvijek zastrašuje, što nasuprot ekonomskim teorijama tvrdi da se moraju smanjiti kamate kako bi se suzbila inflacija i ojačala valuta, sve to kod ulagača i na tržištima vodi porastu gubitka povjerenja. Rezultat se sada može vidjeti: Masovan odliv kapitala čija snaga sa sobom u vrtlog povlači i valute drugih zemalja u ubrzanom ekonomskom razvoju
I sami Turci, od kojih predsjednik traži da svoje dolare i evra mijenjaju u lire, čine upravo suprotno: Oni svoje devize radije dižu iz banaka i ostavljaju kod kuće.
(Još) nema razloga za paniku
Naravno u Evropi sada vlada strah od širenja ove situacije. Jer ulagači se brinu samo oko jednog: oko novca. Odliv kapitala, kolaps valute s pravom stvara zabrinutost da turska preduzeća i banke više neće moći da otplaćuju svoje dugove. Međutim, čini se da se stanje još uvijek može držati pod kontrolom: Prema aktuelnim podacima koje je prikupila holandska banka ABN Amro, potraživanja evropskih banaka iznose 143 milijarde evra. Prije svih su pogođene španska BBVA i italijanska Unicredit. Njemačke banke potražuju oko 18 do 20 milijardi evra.
Naravno, da nikome ne bi odgovaralo da Turska doživi ekonomski slom. Ipak, Evropom se ne mora širiti strah. Ekonomije u evrozoni su u međuvremenu ponovo stabilne da mog uda izdrže potrese, pa i one sa Bosfora.
Naravno turska recesija bi se pridružila svim drugim faktorima nesigurnosti: i dalje nejasnom Brexitu i nepredvidivoj (trgovinskoj) politici američkog predsjednika.
Međutim samo je u rukama turskog predsjednika da ekonomiju u zemlji ponovo dovede u red. Da on to može, već je jednom dokazao.
Biznis.ba / DW
