Luksemburg ima samo 600.000 stanovnika, ali sa BDP-om po stanovniku od oko 110.000 dolara, najbogatija je zemlja u EU i jedna od najbogatijih na svijetu.
Do 60-ih godina osnova ekonomije Luksemburga bila je proizvodnja čelika, ali posljednjih decenija napravljeni su veliki iskoraci kako bi se struktura ekonomije promijenila i danas je Luksemburg jedan od vodećih finansijskih centara svijeta.
Uspjeh Luksemburga rezultat je njihove prilagodljivosti i dobrog obrazovanja stanovništva te zemlje.
Kada je došlo do pada industrije čelika na globalnom nivou shvatili su da težište moraju prebaciti na druge sektore.
Odlučili su da snažno promovišu finansijski sektor i danas se njihova ekonomija bazira na finansijskim uslugama koje čine oko 35 posto BDP-a.
Njihova radna snaga jedna je od najobrazovanijih na svijetu, a posebna prednost koja privlači brojne kompanije jest njihova multilingvalnost - govore više jezika.
Luksemburg je danas drugi po veličini centar za investicione fondove, odmah iza SAD-a, s imovinom od četiri biliona dolara, vodeći su po broju reosiguravajućih kuća u Evropskoj uniji i imaju najrazvijenije privatno bankarstvo u eurozoni, piše Index.hr.
Velika atraktivnost za finansijsku industriju proizlazi iz političke i društvene stabilnosti zemlje, ali i vrlo povoljnog regulatornog i poreskog okvira, zakona koje su prilagođavali savremenim potrebama.
S godinama je razvijen specifican regulatorski okvir za alternativne investicione fondove, fondove rizičnog kapitala, međunarodne penzione fondove, razne specijalizirane fondove i reosiguravajuća društva a to je privuklo ulagače iz cijelog svijeta.
O veličini finansijskog sektora najbolje govore brojke - u toj maloj zemlji radi oko 140 banaka koje zapošljavaju oko 26.000 ljudi i imaju aktivu od 770 milijardi eura, prema podacima PwC-a za 2016. godinu.
Uprkos tome što se radi o vrlo maloj zemlji, Luksemburg je prilično uticajan igrač u EU.
Na primjer, zemlja ima šest mesta u Evropskom parlamentu, a iz Luksemburga je i Žan-Klod Junker, sadašnji predsjednik Evropske komisije.
Godinama je Luksemburg bio na neki način poreska oaza za brojne multinacionalne kompanije, takođe, slično kao i Švajcarska i još neke jurisdikcije, imali su vrlo snažnu bankarsku tajnu, ali pod pritiskom OECD-a i EU, prije nekoliko godina pristali su da razmenjujui podatke o bankarskim računima s drugim zemljama i međunarodnim institucijama.
Usprkos velikom dosadašnjem uspjehu, Luksemburg i dalje razvija brojne sektore ekonomije u kojima vidi budućnost, poput logistike, informacione i komunikacijske tehnologije (ICT), biotehnologije i biomedicinskih istraživanja, "zelene" energije, a u posljednje vrijeme i svemirske tehnologije.
Iako imaju vrlo razvijenu ekonomiju, i dalje uspjevaju ostvarivati relativno snažne stope rasta pa je rast BDP-a u 2017. godini iznosio 3,4 posto, daleko nadmašujući evropski prosjek od 1,8 posto.
Kao i svim razvijenim zemljama, i u Luksemburgu najveći dio BDP-a otpada na sektor usluga, čak 87,9 odsto. Sledi industrija s 11,9 odsto, dok poljoprivreda čini samo 0,2 odsto BDP-a.
Radna snaga broji 282.000 ljudi od kojih 78,9 odsto radi u sektoru usluga, 20 odsto u industriji, a 1,1 odsto u poljoprivredi.
U ove brojke nije uračunato i 150.000 ljudi koji svakodnevno dolaze na posao u Luksemburg iz Francuske, Belgije i Njemačke.
Tržište rada u Luksemburgu jedno je od najatraktivnijih u Evropi.
To ne čudi s obzirom na to da minimalna mjesečna plata za nekvalificiranog radnika koji radi 40 sati nedjeljno iznosi oko 2.000 eura. Za kvalificiranog radnika minimalac je 20 odsto veći i iznosi 2.400 eura.
Prosječna plata iznosi više od 4.300 eura.
Biznis.ba / Tanjug
