Vještački kanali i globalna trgovina: Turska ulazi u megaprojekat vrijedan 24 milijarde eura
U Turskoj bi trebao nastati megakanal koji treba omogućiti nove trgovačke rute. Interes Evrope za ovakva rješenja sve je izraženiji.
Ormuski moreuz ponovo postaje svojevrsni stres-test za svjetsku trgovinu: Sjedinjene Američke Države sada otvoreno upozoravaju Oman da se ne uključuje u moguće tranzitne takse za jednu od najvažnijih naftnih ruta na svijetu.
Iako nade u smirivanje sukoba između SAD-a i Irana utiču na snižavanje cijene nafte, upravo ta nesigurnost pokazuje koliko je Evropa i dalje zavisna od nekoliko ključnih pomorskih „uskih grla“.
Kanal Istanbul: 160 brodova dnevno
Planirani vještački plovni put treba da poveže Crno more sa Mramornim morem i omogući Ankari dugoročne prihode od tranzitnih taksi – po uzoru na Suecki kanal, prenosi Ekapija.
Sa kapacitetom do 160 brodova dnevno, kanal bi predstavljao značajan dodatak Bosforu i mogao bi primjetno uticati na globalne trgovačke tokove.
Ključne tačke projekta
Investicija vrijedna oko 24 milijarde eura, prihodi od tranzitnih taksi ostvarivali bi se po uzoru na Suecki kanal, dok geopolitičke tenzije dodatno povećavaju potrebu za alternativnim rutama. Novi modeli naplate mogli bi dodatno poskupjeti globalnu trgovinu.
Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan je još 2021. godine ovaj projekat nazvao historijskim korakom. Doslovno je izjavio:
„Danas otvaramo novo poglavlje u historiji razvoja Turske. Kanal Istanbul vidimo kao projekat koji osigurava budućnost Istanbula i garantuje sigurnost života i imovine na Bosforu.“
Projekat nije motivisan samo infrastrukturno, nego i ekonomskom politikom.
Nove mogućnosti za Ankaru
Ovdje leži ključna razlika: prema međunarodnom pomorskom pravu, prolazak kroz prirodne moreuze poput Bosfora ili Ormuskog moreuza u osnovi je besplatan.
Vještački plovni putevi poput Sueckog ili Panamskog kanala, međutim, mogu naplaćivati putarine. Planirani Kanal Istanbul bi tako Ankari otvorio nove finansijske mogućnosti.
Ekonomska održivost projekta, međutim, i dalje je sporna. Stručnjaci ukazuju da su očekivanja prihoda znatno veća od današnjih prihoda koje Turska ostvaruje kroz Bosfor.
Do sada se tamo naplaćuju samo relativno male takse za usluge, dok bi za novi kanal morale biti uvedene znatno više tranzitne takse kako bi projekat bio isplativ.
Da li su brodarske kompanije spremne plaćati te dodatne troškove ostaje neizvjesno – posebno jer se postojeća ruta i dalje može koristiti.
Izazovi i troškovi
Postoje i velike neizvjesnosti u vezi s vremenom izgradnje i ukupnim troškovima.
Inženjeri smatraju da je realizacija znatno složenija nego što to prikazuje vlada. Iskopavanje ogromnih količina zemlje, geološki izazovi i upravljanje podzemnim vodama mogu dodatno odgoditi i poskupjeti projekat.
Procjene ukazuju da bi ukupni troškovi – uključujući infrastrukturu i prateće projekte – mogli višestruko premašiti prvobitno planirani iznos.
Ekonomske posljedice
Procjene pokazuju da bi tranzitne takse u ovom regionu mogle godišnje donositi i do 8 milijardi američkih dolara.
Istovremeno, povećali bi se troškovi transporta, premije osiguranja i vrijeme isporuke.
Rezultat je strateško preusmjeravanje trgovačkih ruta. Već danas alternativni pravci produžavaju vrijeme transporta između Azije i Evrope i do dvije sedmice.
Inicijative oko Gibraltarskog moreuza također pokazuju da države sve više traže alternative. Maroko i Španija ponovo su započele razgovore o projektima vezanim za moreuz.
Takmičenje za pomorske koridore postaje sve izraženije. Vještački plovni putevi sve više se koriste kao geopolitičko i ekonomsko sredstvo, što ima dugoročne posljedice na cijene, lance snabdijevanja i stabilnost svjetske trgovine.
