Očekuje se da će kineske kompanije obuhvatati skoro 70 posto ukupnog godišnjeg globalnog kapaciteta proizvedenih baterija do 2030. godine, isporučujući više od 6.200 gigavat-časova.
Predviđa se da će samo kineski gigant Contemporary Amperex Technology Company (CATL) proizvoditi više od zajedničke proizvodnje Kanade, Francuske, Mađarske, Njemačke i Velike Britanije.
Kako piše Benchmark Mineral Intelligence, do 2030. godine Sjedinjene Američke Države će biti druge po ukupnom kapacitetu baterija nakon Kine (1.261 gigavat-čas), sa pogonima domaće kompanije Tesla, ali i južnokorejske LG Energy Solution, koja ima proizvodnju u Americi.
U ovom trenutku u Kini se nalazi šest od 10 najvećih svjetskih proizvođača baterija. Kineska dominacija na tržištu vođena je idejom takozvane vertikalne integracije u cijelom lancu snabdijevanja – od rudarenja metala do proizvodnje električnih vozila.
U Evropi će Njemačka prednjačiti u proizvodnji litijum-jonskih baterija, sa 262 gigavat-časa, od čega najveći dio dolazi od Teslinih evropskih pogona. Kompanija Elona Muska nadomak Berlina širi svoju svoju takozvanu giga-fabriku. To je prva Teslina proizvodna lokacija u Evropi.
Zanimljivo je da se predviđa da će na četvrtoj poziciji na kraju ove decenije najvjerovatnije biti Mađarska, i to ne sa velikim zaostatkom u odnosu na vodeću evropsku ekonomiju. Na teritoriji države koja se graniči sa Srbijom nalaziće se pogoni azijskih kompanija CATL, Samsung i SK On. Za Mađarsku se predviđa 210,1 GWh ukupnih godišnjih kapaciteta.
Na petom mjestu je Kanada (203,8 GWh), a na šestom Francuska (162 GWh), ali za ove dvije članice G7 zanimljivo je da njihovu cjelokupnu proizvodnju u zemlji čine isključivo domaće kompanije, prenosi Autoblog rs.
Na sedmom mjestu je Južna Koreja (94,5 GWh), takođe samo sa sopstvenom proizvodnjom, a na osmom Velika Britanija (66,9 GWh), u kojoj će proizvoditi i indijska grupacija Tata.
Bečki Standard objavio je analizu Austrijskog instituta za tehnologiju po kojoj se predviđa jaka uloga litijuma u potražnji za proizvodnju baterija u periodu između pet i deset narednih godina, iako već postoje tržišne alternative.
Trenutno je Evropska unija gotovo u potpunosti zavisna od uvoza litijuma, naglašavaju u institutu, a Evropska komisija očekuje se da će potražnja za litijumom na nivou EU porasti 12 puta do 2030. godine.
