Razočaravajući oporavak Kine nakon COVID-a izazvao je značajne sumnje u temelje njenog desetljeća zapanjujućeg rasta i stavio Peking pred težak izbor za 2024. i dalje: preuzeti više dugova ili rasti manje.
Očekivanja su bila da će, kada Kina odbaci svoja drakonska pravila o COVID-u, potrošači ponovo upasti u trgovačke centre, da će se strane investicije nastaviti, tvornice će ojačati, a aukcije zemljišta i prodaja kuća stabilizirati.
Umjesto toga, kineski kupci štede za kišne dane, strane firme su povukle novac, proizvođači se suočavaju sa opadajućom potražnjom sa Zapada, finansije lokalnih vlasti su klimale, a investitori za nekretnine su podbacili, piše Reueters.
Porušena očekivanja su djelimično opravdala one koji su uvijek sumnjali u kineski model rasta, a neki ekonomisti su čak povukli paralele sa japanskim balonom prije njegove "izgubljene decenije" stagnacije počevši od 1990-ih.
Kineski skeptici tvrde da Peking nije uspio prebaciti ekonomiju sa razvoja vođenog građevinarstvom na rast vođen potrošnjom prije jedne decenije, kada je to trebao učiniti. Od tada, dug je nadmašio ekonomiju, dostigavši nivoe na kojima se lokalne samouprave i firme za nekretnine sada bore da servisiraju.
Kreatori politike obećali su da će ove godine povećati potrošnju i smanjiti oslanjanje privrede na imovinu. Peking navodi banke da daju više kredita vrhunskoj proizvodnji, daleko od nekretnina.
Ali konkretna dugoročna mapa puta za čišćenje dugova i restrukturiranje privrede ostaje nedostižna.
Kakve god odluke Kina napravi, moraće da uzme u obzir starenje i smanjenje stanovništva, kao i teško geopolitičko okruženje dok Zapad postaje oprezan u poslovanju sa svetskom ekonomijom broj 2.
Kina je vjerovatno porasla 5% ili više u 2023. godini, nadmašivši svjetsku ekonomiju. Međutim, ispod tog naslova stoji činjenica da Kina ulaže više od 40% svoje proizvodnje - dvostruko više od Sjedinjenih Država - što sugerira da je značajan dio toga neproduktivan.
To znači da mnogi Kinezi ne osjećaju taj rast. Nezaposlenost mladih premašila je 21% u junu, posljednji niz brojki prije nego što je Kina kontroverzno prestala da izvještava.
Diplomirani studenti koji su studirali za poslove napredne ekonomije sada zauzimaju niskokvalificirane pozicije kako bi spojili kraj s krajem, dok su drugima smanjene plate.
U ekonomiji u kojoj je 70% imovine domaćinstva parkirano u posjedu, vlasnici kuća osjećaju se siromašnijim. Čak iu jednoj od rijetkih svijetlih tačaka u privredi, sektoru električnih vozila, rat cijena uzrokuje bol nizvodno dobavljačima i radnicima.
Nacionalni pesimizam bi predsjednika Xi Jinpinga mogao predstavljati rizikom za društvenu stabilnost, kažu analitičari. Ako Kina sklizne u pad u japanskom stilu, učinila bi to prije nego što je ikad ostvarila razvoj kakav je Japan napravio.
To bi se široko osjetilo jer većina globalnih industrija značajno ovisi o dobavljačima u Kini. Afrika i Latinska Amerika računaju na to da će Kina kupovati njihovu robu i finansirati njihovu industrijalizaciju.
Kineski problemi daju joj malo vremena prije nego što mora donijeti neke teške odluke.
Kreatori politike žele promijeniti strukturu ekonomije, ali reforme su uvijek bile teške u Kini.
Napor da se poveća blagostanje za stotine miliona ruralnih radnika migranata, koji bi - prema nekim procjenama - mogli dodati 1,7% BDP-a u potrošnju domaćinstava da imaju sličan pristup javnim uslugama kao gradski stanovnici, već je u zastoju zbog brige o socijalnoj stabilnosti i troškovi.
Napori Kine da riješi svoje probleme s imovinom i dugom nailaze na slične zabrinutosti.
Ko plaća njihova loša ulaganja? Banke, državne firme, centralna vlada, preduzeća ili domaćinstva?
Bilo koja od tih opcija mogla bi značiti slabiji budući rast, kažu ekonomisti.
Međutim, za sada se čini da Kina oklijeva da donese odluke koje bi žrtvovale rast zarad reformi.
Vladini savjetnici traže cilj rasta od oko 5% za sljedeću godinu.
Iako je to u skladu s njegovim ciljem za 2023., neće imati isto laskavo poređenje iz godine u godinu sa padom uzrokovanim izolacijom iz 2022. godine.
Takav cilj mogao bi ga gurnuti u još veći dug - vrstu fiskalne labavosti koja je navela Moody's da smanji izglede za kreditni rejting Kine na negativnu ovog mjeseca, gurajući kineske dionice na najniže vrijednosti u pet godina.
Gdje se taj novac troši, to će nam reći da li Peking mijenja svoj pristup ili udvostručuje model rasta koji mnogi strahuju da je prošao svojim tokom.
Jasmin Badžak proglašen privrednikom godine u BiH
