Kupovinom nekretnine u Grčkoj, Turci istovremeno stječu i „zlatnu vizu“ za Evropsku uniju. Zašto to zabrinjava konzervativne Grke? I kako se u toj zemlji generalno gleda na turske investicije u nekretnine?
Odnos Grčke prema turskim susjedima je odavno kompliciran, a ponekad i ambivalentan. Turska se u pravilu doživljava kao neuračunljivi i agresivni komšija – protiv kojeg se Grčka mora braniti. I zato Atena izdvaja više od tri posto svog BDP-a za naoružanje.
Istovremeno su Turci kao turisti i investitori gotovo u cijeloj Grčkoj (uglavnom) dobrodošli. A pogotovo kada svoj novac troše na otocima na području istočnog Egejskog mora, u tjesnacu između Grčke i Turske. U to područje, naime, inače na navrati baš puno drugih turista iz zemlje i inozemstva.
U 2024. godini je broj putnika koji su trajektom iz Turske došli u Grčku, znatno porastao, i to na oko milion i pol ljudi. U 2023. ih je bilo samo oko 800 hiljada.
Navala gostiju na malom grčkom otoku Lerosu ispred turske obale nalikuje pravoj maloj invaziji iz Turske. Do prije 20 godina Leros je bio na lošem glasu, kao otok na kojem se nalazi jedna od najgorih psihijatrijskih klinika u Europi. A danas je to turistički raj za posjetitelje iz Turske. Vožnja trajektom od turskog Turgutreisa, u blizini Bodruma, do otočića traje samo oko sat vremena. Od Pireja treba skoro deset sati. I tako tijekom ljetnih dana stotinu Turaka navrati na Leros, a neki su u međuvremenu na otoku kupili i kuću za odmor. Domaći se raduju uglavnom finansijski imućnijim posjetiteljima s druge strane Egejskog mora, gostima koji znaju cijeniti dobro jelo i piće.
Slična je situacija i na Lezbosu, Chiosu i Samosu. Otkako je na snagu stupio program pojednostavljenog izdavanja turističkih viza za deset otoka (što je bilo dogovoreno nakon sastanka Mitsotakis - Erdogan u Ateni koncem 2023.) zavladala je prava navala turskih gostiju, prenosi SEEbiz. I to ne samo preko ljeta. Tisuće Turaka su koncem marta odabrale upravo Lezbos kao mjesto na kojem će proslaviti Seker Bayram, odnosno kraj ramazana.
Ne raste samo volumen turskog turizma u Grčkoj, porasle su i turske investicije. S oko 548 miliona američkih dolara u 2024. godini one su, doduše, još uvijek na niskoj razini (pogotovo kada ih usporedimo s oko 6,8 milijardi eura njemačkih ulaganja u Grčkoj), ali su se po navodima Turske centralne banke udeseterostručili od 2022.
Turci uglavnom investiraju u nekretnine jer im to otvara mogućnost dobivanja takozvane "zlatne vize”, s kojom onda imaju pravo da na rok od pet godina prijave boravište u Grčkoj, odnosno mogu se slobodno kretati po Šengenskoj zoni. Nakon Kineza, Turci su druga najbrojnija skupina koja se zanima za taj investicijski program. U prošloj godini je u Grčkoj registrirano ukupno 9.289 zahtjeva za izdavanjem dozvole boravka u okviru pravila "zlatna viza”. Od toga su turski državljani podnijeli 1.356 zahtjeva.
Taj je program mnogim bogatim građanima iz zemalja koje nisu članice EU-a pomogao oko stjecanja prava boravka u Grčkoj i drugim zemljama Unije. Istovremeno je taj program utjecao i na porast cijena nekretnina, pogotovo u Ateni i Solunu, tako da je u međuvremenu Grcima koji zarađuju prosječne plaće postalo teško pronaći pristupačne stanove. To se dogodilo i u Španiji, zato je nova vlada u Madridu odlučila da odustane od programa "zlatnih viza".
Vlada u Ateni pak i dalje ne odustaje od tog programa, ali ipak polako povećava visinu minimalne investicije koja je potrebna da bi se uopće steklo pravo na „zlatnu vizu".
Na početku su strani investitori morali kupiti nekretninu vrijednu najmanje 250.000 eura, kako bi dobili pravo na petogodišnju dozvolu boravka u Grčkoj. A onda je početkom 2023. donja granica porasla na 400 hiljada, ali samo za područje Atene, Soluna, Mykonosa i Santorinija. Za ostale lokacije i dalje je vrijedila granica od četvrt miliona eura. Od 1. rujna 2024. nova granica iznosi 800.000 eura za regije Attika, Solun, Mykonos, Santorini odnosno za otoke s više od 3.100 stanovnika. Za ostatak zemlje minimalna potrebna investicija sada iznosi 400 hiljada eura.
Usprkos tom povećanju, potražnja za vizama je i dalje velika, pogotovo od strane državljana Kine, SAD-a, Rusije, Izraela i Turaka. Još uvijek postoji dovoljno velik broj turskih građana koji si mogu priuštiti nekretninu u Grčkoj, a to je u posljednje vrijeme izazvalo i brige grčkih konzervativnih građana i političara. Pogotovo kad se radi o kupovini nekretnina u Trakiji, odnosno na otocima istočnog Egeja.
Zabrinutost u Grčkoj
Radi se o temi koju u međuvremenu politički instrumentaliziraju i u redovima vladajuće stranke Nea Dimokratia (ND). Cijeli niz zastupnika koji su uglavnom iz redova tradicionalne desnice, nezadovoljni su politikom premijera Kyriakosa Mitsotakisa prema Turskoj. Oni su, naime, mišljenja da je premijer previše popustljiv prema turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, te ga pokušavaju natjerati da vodi oštriji kurs prema susjedima.
Osim toga ekstremno desne stranke pušu za vrat konzervativnim zastupnicima ND-a. Rejting ekstremnih desničara raste u novijim anketama, i zato se konzervativni političari ND-a pokušavaju profilirati kao još veći, još vatreniji patrioti. Tako je, primjerice, koncem marta jedanaest zabrinutih zastupnika ND-a u parlamentu pitalo što se događa s „agresivnom kupovinom nekretnina" od strane osoba turskog podrijetla. Oni su od svih nadležnih ministarstava zahtijevali evidenciju ukupnog volumena tih nekretninskih poslova na području Trakije, Lezbosa, Minosa, Chiosa i Dodekanesa. Na odgovor se, doduše, još čeka, ali ono što je već sad jasno: skupina zastupnika ND-a se tim potezom uspjela profilirati u javnosti.
Briga ima i u drugim dijelovima grčke javnosti. Neki strahuju da bi među kupcima mogli biti turski špijuni ili mafijaši. Za to nema nikakve službene potvrde. Ali prema informacijama iz vladinih krugova, trenutno grčka tajna služba EYP doista intenzivnije provjerava neke poslove oko kupoprodaje nekretnina.
U stvarnosti su, kako se čini, brige oko „agresivne kupovine nekretnina" ipak pretjerane. Među novim, turskim vlasnicima nekretnina na spomenutim otocima ima, naime, puno bogatih, sekularno orijentiranih ljudi, koji su Tursku već morali napustiti, ljudi koji na svom odmoru jednostavno žele uživati u jednoj sekularnoj, politički nešto manje turbulentnoj zemlji u susjedstvu – ili se radi o ljudima koji ciljano žele investirati u stabilnoj i relativnoj jeftinoj Grčkoj.
Brojni kupci uglavnom jeftinijih nekretnina u Trakiji, u regiji koja graniči s Turskom, muslimani su turskog podrijetla koji imaju državljanstvo neke članice EU-a, ljudi koji su dugi niz godina radili u Njemačkoj, Belgiji ili sjevernoj Europi. To su ljudi koji svoju penziju ne žele provoditi u Turskoj u kojoj je na vlasti sve agresivniji politički i religiozni režim, već na tlu EU-a, ali na sigurnoj distanci prema njihovoj (bivšoj) domovini.
Kako su milijarderi preživjeli svoje najgore godine poslovanja?
