jedna od bitnijih stavki

Da li zaposleni treba da odlučuju o izboru najvažnijih ljudi u kompaniji?

Autor: Biznis.ba
Da li zaposleni treba da odlučuju o izboru najvažnijih ljudi u kompaniji?
Foto: Unsplash

Rosabeth Moss Kanter je profesorka na Ekonomskom fakultetu Univerziteta (Harvard Business School, osnivačica i bivša direktorka Inicijative za napredno liderstvo Univerziteta Harvard i autor 20 knjiga.

Ona je za Wall Street Journal napisala tekst o tome da li zaposleni treba da odlučuju o izboru najvažnijih ljudi u kompaniji.

Lideri i zaposleni

Kanter kaže da zaposleni obično nemaju pravo da biraju izvršne direktore ili druge rukovodioce, iako su posljednjih godina učinili da se njihov glas čuje. Primjer je OpenAI gdje su praktično zaposleni vratili Sema Altmana na čelo kompanije. Drugi primjer je Apple, koji je 2021. otpustio direktora nakon protivljenja zaposlenih zbog komentara koji je dao o ženama.

Ali šta ako zaposleni dobiju ulogu u izboru generalnih direktora od samog početka, a izbor više liči na izbore? Da li bi to poboljšalo kulturu kompanije i rezultiralo boljim vođstvom, pita se Kanter:

- Jedan od argumenata protiv ideje je da današnji zaposleni nisu dovoljno posvećeni niti dovoljno obrazovani da bi zaslužili glas. Zaista, mnogi lideri se žale da je lojalnost zaposlenih u padu. Ali za mene je to prividan argument, koji više odražava začarani krug nego istinski pad lojalnosti.

Da li bi zaposleni slijedili lidera?

Što se tiče znanja, zaposleni mogu napraviti direktna zapažanja u poslu. Oni se bave kupcima, dodiruju proizvode i mogu da razaznaju trendove, dajući im kritički uvid u izazove sa kojima će se suočiti novi izvršni direktor, piše ona:

- Oni sigurno znaju da li bi sa entuzijazmom slijedili plan novog vođe ili bi se povukli.

Iskrenije rečeno, očekivanje od osoblja da sprovede strategiju u kojoj nemaju nikakav doprinos, od lidera kome nisu pomogli da izaberu, može se loše završiti.

- S druge strane, korištenje otvorenog procesa za izbor lidera, uz debatu o pitanjima sa kojima se organizacija suočava, može imati blagotvorne efekte. Među njima su informisani i angažovani zaposleni u direktnoj vezi sa najvišim rukovodiocima koji su se sa njima susreli tokom kampanje za posao; šira podrška radne snage za rješavanje problema i pokretanje poslovanja u novim pravcima; i jačanje osnovnih vrijednosti i misije organizacije - piše.

Vjera u znanje ljudi

- Vidjela sam kako se ovo odigralo u regionalnoj finansijskoj zadruzi koja je statutom birala svoje izvršne direktore. Žena na čelu male podružnice se takmičila protiv sedam muškaraca, uključujući i izabranog nasljednika generalnog direktora, i uprkos svom statusu autsajdera, pobjedila je tako što je razvila snažan plan preokreta i direktno ga saopštila što većem broju ljudi - kaže Kanter.

Može izgledati radikalno i nepraktično dozvoliti zaposlenima da glasaju za izvršne direktore, ali to je redovna pojava u zadrugama, od kojih su neke značajne ekonomske snage, poput francuskog bankarskog giganta Credit Agricole ili američkih agrobiznisa Land O'Lakes i Ocean Spray Cranberries, prenosi Ekapija. Zadruge su u vlasništvu i pod kontrolom članova i rade u njihovu korist; zaposleni ili njihovi izabrani predstavnici daju glasove za generalnog direktora.

Kanter piše da se ovo neće desiti u većini korporacija, ali vrijedi razmisliti o tome kako da više glasova zaposlenih unesete u proces izbora generalnog direktora. To bi, prema njenom mišljenju doprinjelo korporativnoj kulturi i kvalitetu kandidata, ali i znak vjere u znanje ljudi koji rade u vašoj kompaniji.