Bilo da se radi o vizijama snježnih pahulja, vožnji sanjkama ili zvončićima, većina naših asocijacija na Božić su elementi koji su dodavani stoljećima nakon što je Božić ustanovljen kao praznik u Rimskom Carstvu i proširio se u druge dijelove Evrope.
Zatim se spojio s drugim festivalom solsticija pod nazivom „Yule“ (kojeg su slavili germanski narodi Evrope), negdje oko 9. stoljeća, a to je dodalo još jedan sloj tradicija, slika i mitologije.
Zašto onda inzistiramo na očuvanju prošlosti koja nikada nije postojala? Jedan od razloga može se pripisati tzv. tribalizmu, objasnili su stručnjaci na stampar.hr. Kulture i supkulture spajaju se oko zajedničkog skupa ideja, mitova i praksi, a zajedničke veze koje se stvaraju oko ovih elemenata psihološki su važne.
Veze naših kultura i supkultura čine da se osjećamo povezanima s nečim većim od nas samih, što nam daje osjećaj pripadnosti, podrške, zaštite i zadovoljenje drugih potreba opisanih poznatom Maslowljevom hijerarhijom.
Psihologija Božića bogat je kolaž emocija, sjećanja i društvenih veza koje blagdansku sezonu čine godišnjim vrhuncem. Od toplog zagrljaja nostalgije do radosti darivanja, Božić nastavlja osvajati naša srca i umove. Razumijevanje psiholoških temelja naše ljubavi prema ovom blagdanu baca svjetlo na to zašto on iz godine u godinu zauzima posebno mjesto u našim životima.
Svi mi imamo svoju ličnu historiju s praznicima. Sanjarimo o tome kakvi bi praznici trebali biti, što može biti i potencijalno opasno. Uhvatimo se u želji da želimo činiti baš sve i sudjelovati u svemu, no korisnije bi bilo postaviti realnija očekivanja sebi i drugima.
Prihvatite svoja ograničenja i budite strpljivi i s drugima te postavite granice. Pokušajte uvidjeti tuđa gledišta i shvatiti da se svi osjećamo barem malo pod stresom. Ako se osjećate tjeskobno zbog provođenja vremena s određenim ljudima, možda biste mogli ograničiti vrijeme koje provodite s njima? Ili možda planirajte unaprijed uzeti time-out prije nego što dođete do tačke u kojoj se osjećate ugušeno, svladano ili ljuto na ljude oko vas.
Također, bilo bi vrijedno razmisliti o tome koliko ste spremni žrtvovati svoje potrebe da biste se brinuli za druge ljude. Postavljanje ograničenja oko brige o drugima može izazvati osjećaj krivnje, ali ako se ne zaštitite na ovaj način, to može dovesti do ogorčenosti, izgaranja i pasivno-agresivnih osjećaja, navodi regionalni.com.
Košarac: Specifičnosti BiH zahtijevaju odgodu CBAM takse
