Nekada su ga jeli psi, danas Indijci grade biznis vrijedan milione

Prije samo 15 godina avokado u Indiji gotovo niko nije želio kupovati. Zreli plodovi padali su sa stabala i završavali kao hrana za pse, zbog čega su ih lokalno nazivali „psećim voćem“. Na plantažama se avokado nije ni smatrao ozbiljnom poljoprivrednom kulturom, a stabla su se sadila prvenstveno kako bi pružala hlad kafi.

Danas se situacija dramatično promijenila. Avokado postaje sve traženija namirnica među indijskim potrošačima, a rastuća popularnost zdrave prehrane i promjene životnog stila stvaraju tržište na kojem domaća proizvodnja još ne uspijeva pratiti potražnju.

Sunil Bopaiah iz kompanije Cottanad Plantations kaže da je jedna od prekretnica došla oko 2011. godine, kada je bollywoodska zvijezda Shilpa Shetty javno govorila o korištenju avokada za njegu kože.

„Cijene su se praktično preko noći udvostručile, a zatim nastavile rasti“, prisjeća se Bopaiah.

Kompanija koja je avokado nekada koristila samo kao izvor hlada danas ga uzgaja na oko 16 hektara. Prošle godine ubrala je između 10 i 15 tona, a za tri do četiri godine proizvodnju želi povećati na 40 do 50 tona.

Potražnja veća od domaće proizvodnje

Ekonomska računica objašnjava zašto se sve više indijskih poljoprivrednika okreće toj kulturi.

Indija godišnje uvozi oko 15.000 tona avokada, dok domaća proizvodnja iznosi tek između 8.000 i 9.000 tona, kaže Manilal Palliyath, koji radi na razvoju tamošnje industrije, piše BBC.

Avokado pritom dolazi u zanimljivom trenutku za indijsku poljoprivredu. Tradicionalne kulture poput kafe i bibera sve više osjećaju posljedice promjenjivih klimatskih uslova, zbog čega poljoprivrednici traže nove izvore prihoda.

Problem je što domaći avokado još ne može uvijek konkurirati uvoznom.

Hussain Shahzad, izvršni kuhar ugostiteljske grupe Hunger Inc. Hospitality, kaže da indijski proizvođači napreduju, ali da kvalitet, veličina i dostupnost plodova još znatno variraju u zavisnosti od sezone i regije. Njegovi restorani zato se i dalje oslanjaju na uvozne sorte koje nude veću ujednačenost.

Od stabla za hlad do profesionalnih nasada

Kako bi smanjili taj jaz, indijski poduzetnici pokušavaju uzgoj avokada pretvoriti u ozbiljnu industriju.

Harshit Godha je 2021. godine osnovao kompaniju Indo-Israel Avocado Nursery nakon što je u Izraelu proučavao tamošnje metode proizvodnje. Za pet godina poljoprivrednicima širom Indije isporučio je oko 18.000 sadnica, uglavnom međunarodnih sorti Hass i Pinkerton.

Takvi nasadi malo liče na tradicionalni indijski uzgoj. Komercijalna stabla nastaju cijepljenjem, moraju se intenzivno orezivati, a različite sorte potrebno je pažljivo kombinirati kako bi se osiguralo oprašivanje. Pogreška pri sadnji može značiti da nasad godinama neće dati očekivani prinos.

Cottanad Plantations također je promijenio način proizvodnje nakon saradnje sa stručnjacima iz Južne Afrike. Kompanija koristi veći razmak između stabala, uzdignute gredice i nove metode sadnje kako bi zaštitila korijen osjetljiv na bolesti.

avokadoavokafo

Drugi pravac razvoja nije uvoz stranih sorti, nego standardizacija domaćih.

Naučnik Ganeshan Karunakaran već 25 godina radi na oplemenjivanju lokalnog avokada. Problem je, objašnjava, što su stabla koja desetljećima rastu po indijskim dvorištima genetski veoma različita, pa na tržište dolaze plodovi neujednačenog kvaliteta, piše Forbes Hrvatska.

Cilj je stvoriti sorte koje će davati stabilan prinos i kvalitet potreban za komercijalno tržište. To bi indijskim proizvođačima omogućilo da veći dio rastuće domaće potražnje zadovolje vlastitom proizvodnjom, umjesto uvozom.

Potencijal već vide i mali poljoprivrednici.

Shiju Sebastian prije osam godina počeo je uzgajati avokado na manje od hektara zemlje u Kerali. Ove godine očekuje oko 3,5 tona, koje će u cijelosti prodati u Bengaluruu, a sada planira znatno proširiti nasad.

Put avokada u Indiji tako prati širu ekonomsku i kulturološku promjenu. Voće koje je donedavno bilo toliko bezvrijedno da su ga jeli psi, a stabla su služila kao hlad za vrijednije kulture, pretvara se u premium proizvod zbog kojeg poljoprivrednici mijenjaju nasade, uvoze tehnologiju i grade novu industriju.