Pauza

Pet tajni uspjeha na radnom mjestu

Autor: Biznis.ba
Pet tajni uspjeha na radnom mjestu
Foto: Pexels

Koja je tajna sretnog i ispunjenog radnog vijeka? Za većinu nas koji se provlači kroz korporativne karijere najbolje što možemo, odgovor ostaje neuhvatljiv.

Kao voditelj FT-ovog podcasta “Working It”, Isabel Bervik je razgovarala sa stotinama stručnjaka o tom pitanju i naučila je, kaže, mnogo od kolega.

“Moja nova knjiga govori o tome kako se kretati tim neurednim svijetom posla. Pokriva sve, od utvrđivanja kakvi su potencijalni poslodavci koji zvuče sjajno, do izgradnje vlastitog brenda bez faktora jeze i suočavanja s neugodnim članovima tima ili nesvjesnim šefovima”, navela je ona.

Tvrdi da ne postoji brzi put do nirvane na poslu, ali u novoj knjizi donosi svojih pet najboljih uvida o uspjehu na poslu:

1) Pogledajte se u ogledalo prije nego što kritikujete svog šefa

U našim umovima, radno mjesto funkcioniše kao paralelno, fantastično carstvo. Poput epizode “Dr Who” iz 1970-ih , niskobudžetna je, ali je uklonjena iz Stvarnog života, mjesta gdje smo bolja verzija sebe. Istina je manje magična. Idemo na posao vukući nezgrapni kofer ispunjen nedavnim emocionalnim prtljagom, životnim razočarenjima i nekoliko relikvija iz djetinjstva.

Nešto od tog prtljaga nije od pomoći ni vama, ni vašim kolegama. To bi čak moglo da sabotira vašu karijeru. Ali možete dati sve od sebe da to prebolite. Gabriela Braun, direktorica konsultantske kuće za odnose na poslu “Working Well”, kaže da psihoanalitički koncept pod nazivom “treća pozicija” može pomoći. To uključuje iskorak izvan nas samih, da posmatramo naše interakcije kao što bi to uradio neki drugi, prenosi Investitor me.

“Zauzela sam treću poziciju i iako su rezultati pomiješani, to je ogromna i korisna promjena načina razmišljanja”, navela je autorka. Fokusiranje na vaše ponašanje onako kako ga drugi vide, kako kaže Braun, pomaže da otkrijete šta vi i vaš prtljag dovodite u napete ili teške situacije, tako da na njih možete odgovoriti s više uvida i razumijevanja.

2) Svi žele da se čuju, ali niko ne želi da sluša
Ako niste bili podvrgnuti korporativnoj šali o tome da direktori slušaju zaposlene, gdje ste bili u protekle četiri godine? Pandemija je uvela eru više empatičnih šefova. Ili, bolje rečeno, šefovi koji su pokušali da budu empatičniji.

Ponekad je teško pažljivo slušati u radnom kontekstu, posebno kada postoji neravnoteža snaga. Za zaposlene menadžere svaki sastanak ima cilj, a kada zaposleni iznesu druge brige, oni izbacuju misiju da ga ispune. Ipak, bolje slušanje bi moglo poboljšati gotovo sve na poslu.

Započnite bolje slušanje odbijanjem razmišljanja o tome šta ćete sljedeće reći. Fokusirajte se na ono što vaš član tima ili šef govori. Uzmi to u obzir prvo. I postavljaj pitanja.

Charles Duhigg autor knjige “Supercommunicators”, preporučuje tehniku ​​koja se zove “petlja za razumijevanje”. Prvo postavite pitanje. Zatim ponovite – svojim riječima – ono što ste čuli. Treće, pitajte svog kolegu da li ste dobro shvatili. Na taj način, kaže Duhigg, dajete vašem kolegi dozvolu da kaže „nešto ste propustili“ i omogućava svima da priznaju da su shvaćeni. To je, kaže, “divan osjećaj”.

3) Gen Z nam pokazuje budućnost rada
Utjecaj generacije Z (ljudi rođeni između 1997.-2012.) na radnu snagu će biti ogroman: vjerovatno najznačajnija promjena u posljednjih nekoliko decenija.

“Ovdje ne odbacujem važnost vještačke inteligencije (AI). Vjerujem da će ljudska strana posla postati važnija kako mašine budu oslobađale ljude od administrativnih zadataka. A Gen Z se razlikuje od nas ostalih. Zaista drugačije”, piše Bervik.

Popularna ideja da mlađi ljudi žele napustiti menadžere zbog pogrešnog razmišljanja je pojednostavljena, ali mnogi Gen-Z članovi očekuju odgovornost za ono što vide kao greške. Otvoreni su i po pitanju borbi za mentalno zdravlje, koje su široko rasprostranjene: nedavni izvještaj je otkrio da svaki treći 18-24-godišnjak prijavi problem vezan s mentalnim zdravljem.

Oni također rade ono što Edelmanov predsedavajući, Cindy Roux, naziva „gravitacionim privlačenjem“ na radnu snagu. Svi ostali će se prilagoditi generaciji Z, a ne obrnuto, kaže ona: stare norme se moraju povući.

Održavanje mlađih radnika dobrim i angažovanim će, dakle, biti velika investicija, a budućnost za menadžere može biti u nadgledanju ličnog blagostanja, kao i profesionalnog razvoja. Nekoliko poslodavaca je pratilo veličinu, obim i seizmički uticaj ove promjene.

4) Menadžeri se stvaraju, ne rađaju se
“Žao mi je što moram reći da prije pisanja o poslu nijesam povezala dobre menadžere sa obukom i podrškom. Mislim da sam vjerovala u ‘gen’ menadžmenta koji je značio da su prirodno simpatični i razumni postali odlični vođe timova, dok su dogmatski, manje emocionalno inteligentni tipovi postali loši menadžeri.

Pogriješila sam. Svako može postati dobar menadžer. Ali bez prave pripreme, podrške i razvoja, ne može niko”, navodi autorka.

Uprkos tome, oko 80 posto od 8 miliona menadžera u Velikoj Britaniji nema formalnu obuku – oni su „slučajni menadžeri“ kako to naziva Chartered Management Institute.

Ako ste to vi, niste sami. Ali niti to treba da prihvatite. Zahtijevajte obuku, podršku ili trenera ili ćete se pokajati. A vaš tim će propustiti prednosti odličnog upravljanja, nešto što značajno povećava produktivnost i angažman.

5) Riskirajte više
Kada se pojave velike prilike, možda ćete morati raditi više da biste ih maksimalno iskoristili.

“Znala sam da će pisanje knjige biti projekat za vikend. Također sam znala da to nije održivo. Ali nije moralo biti: bilo je samo na ograničeno vrijeme. Morate odlučiti koliko je previše, ali predlažem da ako je dodatni posao suštinski ispunjavajući, za vaš vlastiti napredak, interes ili uživanje, onda je vrijedno razmisliti”, piše Bervik.

Radite mnogo dodatnih stvari jer neko traži, bez priznanja ili napredovanja u karijeri? Samo reci – NE (iako shvatam da to nije uvijek moguće).

Možda bi bilo dobro da se sjetite savjeta autora Daniela Pinka: kako starimo, najvjerovatnije ćemo požaliti zbog onoga što nijesmo uradili. Žaljenje za karijerom, rekao je Pink za FT, pokazuje da “bi trebalo da imamo malu pristrasnost prema akciji”, da “samo probamo stvari i budemo manje zabrinuti zbog rizika”.

"Volim tu rečenicu. Možda je to najbolja stvar koju sam naučila", navodi Bervik u svojoj knjizi "Karijera dokazana budućnosti: Strategije za uspjeh u svakoj fazi."