Stare PC igre i dalje mogu raditi na Windowsu 11

Mnoge igre iz devedesetih i ranih dvijehiljaditih i dalje mogu da se pokrenu, samo je često potrebno malo podešavanja. Razlog je jednostavan: stare igre su pravljene za drugačiji hardver, starije verzije Windowsa, drugačije grafičke API-je i zaštite od kopiranja koje današnji sistemi više ne podržavaju.

Najlakši put su digitalne verzije i kompatibilni alati

Prvi i najjednostavniji korak je provjera da li igra postoji na platformama kao što su GOG ili Steam. GOG je posebno koristan za starije naslove jer često prodaje verzije koje su već prilagođene modernim računarima. To znači da korisnik ne mora ručno podešavati kompatibilnost, tražiti stare zakrpe ili rješavati probleme sa instalacijom sa CD-a.

Ako već imate originalnu igru, Windows 11 i dalje nudi Compatibility Mode. Desnim klikom na izvršni fajl igre ili instalacije može se otvoriti Properties, zatim Compatibility, gdje se bira starija verzija Windowsa, poput Windows XP, Windows 7 ili Windows 98. Tu se mogu uključiti i dodatne opcije, kao što su pokretanje programa kao administrator, smanjeni režim boja ili niža rezolucija ekrana.

Kod nekih igara problem nije samo operativni sistem, već grafika. Stariji naslovi često koriste DirectDraw, Glide ili starije verzije DirectX-a koje se ne ponašaju dobro na modernim grafičkim karticama. Tu pomažu wrapper alati, kao što su dgVoodoo2 ili nGlide, koji stare grafičke pozive prevode u nešto što današnji Windows i GPU mogu bolje razumjeti. Ovi alati mogu riješiti probleme sa crnim ekranom, pogrešnim bojama, lošim performansama ili nemogućnošću pokretanja igre.

Za DOS igre najbolje rješenje je DOSBox. To je emulator koji stvara okruženje slično starom DOS računaru, pa igre poput klasika iz osamdesetih i devedesetih mogu raditi stabilno i predvidljivo. DOSBox omogućava podešavanje brzine procesora, zvuka, rezolucije i kontrola, što je važno jer su mnoge stare igre bile vezane za hardver svog vremena.

Veći izazov predstavljaju igre koje koriste stare sisteme zaštite od kopiranja, kao što su SafeDisc i SecuROM. Microsoft ih je iz sigurnosnih razloga uklonio iz modernih verzija Windowsa, pa originalni disk može biti neupotrebljiv iako je igra legalno kupljena. U takvim slučajevima najpraktičnije je potražiti zvanično reizdanje, digitalnu verziju ili zakrpu izdavača, ako postoji.

Još jedna opcija su virtuelne mašine, naročito za igre koje zahtijevaju Windows 95, 98 ili XP. Međutim, to nije uvijek idealno za igre, jer virtuelne mašine često imaju ograničenu podršku za 3D grafiku. One su korisnije za jednostavnije, starije naslove ili za pokretanje instalatera koji ne rade direktno u Windowsu 11.

Važno je i provjeriti fan zakrpe i zajednice oko konkretne igre. Mnogi stari naslovi danas imaju neformalne patch-eve koji omogućavaju rad na širokim monitorima, popravljaju greške, dodaju podršku za moderne kontrolere ili rješavaju probleme sa novim verzijama Windowsa. Kod poznatih klasika često je upravo zajednica najbolji izvor praktičnih rješenja.

U praksi, najbolji redoslijed je jednostavan: prvo provjeriti postoji li moderna digitalna verzija, zatim pokušati Compatibility Mode, potom koristiti wrapper ili DOSBox, a tek na kraju razmišljati o virtuelnoj mašini. Uz malo strpljenja, veliki dio starih PC igara može ponovo raditi i na Windowsu 11, pa nostalgija ne mora ostati zarobljena na starom računaru ili polici sa diskovima.