Almedin Kadrić: Šta donosi Zakon o e-trgovini u Federaciji BiH

U pripremi je Zakon o e-trgovini u Federaciji BiH, a vaša firma Penny plus je član grupe koja radi na njegovoj izradi?

Kadrić: Da, u saradnji s eComm asocijacijom i njemačkim GIZ-om, radimo na tzv. kosturu Zakona o e-trgovini u Federaciji BiH. Osim nas, tu su i druge firme koje su usko vezane za elektronsko trgovanje.

Šta je osnovni cilj donošenja ovakvog zakona? 

Kadrić: Obzirom da se u BiH zakonski okvir sporo donosi i da zakoni ne prate promjene na tržištu, imamo situaciju gdje se tržište e-trgovine značajno razvilo, ali nijedan zakon ne reguliše ovu oblast. Zahvaljujući inicijativi ministra unutrašnje trgovine FBiH, gosp. Hasičevića, pokrenuto je donošenje tri zakona: Zakon o unutrašnjoj trgovini, Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o e-trgovini, kako bi se uredili odnosi među učesnicima na tržištu.

U kojoj fazi su trenutno ti zakoni? 

Kadrić: Zakon o unutrašnjoj trgovini je u fazi prijedloga i već je upućen u Parlament FBiH, te očekujemo njegovo donošenje do kraja godine. Zakon o zaštiti potrošača je u radnoj verziji, u fazi komentara i pripreme nacrta, dok je Zakon o e-trgovini na početku, u fazi usvajanja principa i pripreme radne verzije.

Koji su principi koji bi trebali biti usvojeni u Zakonu o e-trgovini? 

Kadrić: Ključni principi uključuju legalnost i transparentnost, borbu protiv sive ekonomije, praćenje transakcija, uspostavljanje elektronskih ugovora, reklamacija, zaštitu potrošača, te uključivanje svih učesnika u sistem: fizičkih i pravnih lica, marketplace stranica, globalnih igrača, banaka, brzih pošta, državnih agencija i inspekcija, čime se zaokružuje kompletan ciklus od proizvodnje do krajnjeg potrošača.

Šta smatrate da je važno da zakon obuhvati? 

Kadrić:  Važno je da zakon jasno razlikuje fizička lica i registrovana pravna lica za trgovinu. Trebalo bi regulisati povremenu prodaju fizičkih lica, oporezivanje, zaštitu potrošača, identifikaciju proizvoda kroz međunarodne oznake kao što su GTIN i GLN, te uspostaviti pravnu snagu za elektronske fakture koje bi imale jednak dokazni status kao papirne fakture.

Kako bi zakon trebao regulisati privatnu prodaju? 

Kadrić: Zakon treba jasno propisati da povremena prodaja vlastitih ili polovnih stvari, kao što su lični predmeti ili kolekcije, ne podliježe oporezivanju. Takođe, zaštita potrošača kod prodaje između fizičkih lica bi trebala biti ograničena, jer kupci u tim transakcijama nemaju pravo na garancije ili povrat robe osim ako je drugačije dogovoreno.

Šta bi zakon trebao propisati u vezi s identifikacijom proizvoda i mjesta prodaje? 

Kadrić: Proizvodi trebaju imati jasnu identifikaciju, najbolje korišćenjem međunarodnih oznaka kao što je GTIN, kako bi se izbjegle greške prilikom narudžbe ili isporuke. Takođe, zakon bi trebao obavezati označavanje mjesta prodaje i isporuke robe, koristeći globalni lokacijski broj (GLN), čime bi se uspostavio kompletan virtuelni sistem elektronske komunikacije.

Kako bi se regulisala komercijalna prodaja i koje su ključne tačke?

Kadrić: Komercijalna prodaja podrazumijeva kontinuiranu prodaju robe putem platformi s ciljem ostvarivanja profita. U tom slučaju, prodavci moraju biti registrovani kao pravna lica ili obrti i poštovati relevantne zakone, uključujući plaćanje poreza, izdavanje računa i pridržavanje pravila zaštite potrošača.

Kako biste opisali razliku između privatne i komercijalne prodaje?

Kadrić: Razlika između privatne i komercijalne prodaje je ključna za pravilnu regulaciju. Privatna prodaja uključuje povremenu prodaju ličnih ili korištenih predmeta, dok komercijalna prodaja podrazumijeva kontinuiranu prodaju s ciljem ostvarivanja profita. Ako fizičko lice redovno prodaje robu putem marketplacea, globalnih platformi ili vlastitih web shopova, to se smatra komercijalnom aktivnošću i zahtijeva registraciju kao pravno lice ili obrt, te pridržavanje relevantnih zakona.

Ključne karakteristike komercijalne prodaje uključuju kontinuiranu prodaju robe s ciljem profita, obaveznu registraciju kod nadležnih organa, plaćanje PDV-a i drugih direktnih poreza, te poštovanje pravila zaštite potrošača. Komercijalni prodavači moraju osigurati pravo kupca na povrat robe, jasno definisane uslove prodaje, te pružiti informacije o pravima kupaca.

Koja bi bila granica između privatne i komercijalne prodaje? 

Kadrić: Granica između privatne i komercijalne prodaje nije uvijek jasno definisana, ali ključni faktori uključuju učestalost prodaje, frekvenciju naplate ili isporuke, vrijednost prodate robe, i karakteristike poslovne aktivnosti. Ako fizičko lice često prodaje robu, naročito novu ili u velikim količinama, to se smatra komercijalnom prodajom i zahtijeva registraciju.

Možete li navesti primjer kako se to reguliše na globalnim platformama poput eBaya? 

Kadrić: eBay ima interne politike koje se oslanjaju na nacionalne zakone o komercijalnoj aktivnosti. Prodavači moraju jasno označiti jesu li privatni ili komercijalni i poštovati lokalne zakone o oporezivanju i zaštiti potrošača. Fizička lica koja povremeno prodaju svoje predmete obično nisu obavezna registrovati se ili plaćati porez, ali kontinuirana prodaja s namjerom ostvarivanja prihoda zahtijeva komercijalnu registraciju.

Kako se u drugim zemljama, poput Njemačke, definiše razlika između privatne i komercijalne prodaje? 

Kadrić: Njemačkoj, razlika između privatne i komercijalne prodaje nije striktno definisana jednim zakonom, ali postoje smjernice koje poreske vlasti koriste. Privatna prodaja obično uključuje povremenu prodaju ličnih ili korištenih predmeta, dok komercijalna prodaja podrazumijeva česte i kontinuirane transakcije. Na primjer, prodaja više od 20 transakcija godišnje ili ostvarivanje značajnog prometa može biti znak komercijalne aktivnosti i zahtijevati registraciju i plaćanje poreza.

Kod nas bi zakon trebao biti usklađen sa državnim zakonima o PDV-u, s pragom prometa od 100.000 KM godišnje, koji bi služio kao granica za registraciju kao PDV obveznik. Takođe, zakon bi trebao postaviti smjernice, ali ostaviti ministru mogućnost da pravilnicima prilagođava granice za pojedine proizvode i prati druge poreske zakone kako bi se regulacija prilagođavala tržišnim uslovima.

Privatna prodaja podrazumijeva prodaju polovne robe, čak i ako je učestala. Međutim, prodaja novih predmeta ili istih artikala u većim količinama obično ukazuje na komercijalnu aktivnost. Komercijalna prodaja se smatra poslovnom djelatnošću i uključuje prodaju novih artikala, pa čak i povremeno. Ako se predmeti kupuju s ciljem preprodaje radi profita, prodavac mora biti registrovan kao preduzetnik i poštovati sve relevantne propise.

Šta se treba uraditi ako fizička lica kupuju robu radi preprodaje? 

Kadrić: Kupovina artikala s ciljem preprodaje jasno pokazuje komercijalnu aktivnost, bez obzira na učestalost ili broj prodaja. U takvim slučajevima, fizičko lice mora se registrovati kao preduzetnik ili pravno lice i pridržavati se svih zakonskih regulativa, uključujući poreze i zaštitu potrošača.

U drugom dijelu intervjua kojeg emitujemo sutra, govorimo o načinima regulisanja praga za PDV kod malih preduzeća, prihodima prodavača na online platformama, metodama kontrole koje bi inspekcije trebale koristiti,  praćenju transakcija i platnim sistemima za praćenje prodaje, ulozi banaka, brže pošte …