Hodžić: Predatorski kapitalizam ne vodi do održivog razvoja i prosperiteta društva
Vrlo često govorimo o političkom ambijentu kao faktoru uticaja na stabilnost i perspektivu privrede. Sa druge strane u nedostatku jedinstvene ekonomske strategije izostavljamo rizik koji nosi neefikasno i neodrživo rukovođenje privrednim sistemima, kao faktor uticaja na stabilnost i razvoj društva.
Kada je u pitanju ekonomska tematika, najčešće komunicirano mjerilo uspješnosti je stopa zaposlenosti. Ipak, prema podacima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina i pored pozitivnog trenda jedina je zemlja u regiji koja se 2017-te godine nije vratila na nivo zaposlenosti prije ekonomske krize.
Grafički prikaz nudi pregled po zemljama regije za 2017. godinu.
Foto: Indeks zaposlenosti (izvor: data.worldbank.org)
Ekonomista Adnan Hodžić iz ugla menadžerskog angažmana u nekoliko BH kompanija, smatra da je tema statističkog zapošljavanja još jedan od nametnutih ciljeva koji je političke i poslovne lidere zaslijepio i udaljio od održivog razvoja privrede.
„Propagirani cilj statističkog zapošljavanja naveo je političku strukturu da prihvati odgovornost za stopu nezaposlenosti, iako bi njihova odgovornost trebala biti u regulisanju i korekturama zaposlenosti, a ne u samom zapošljavanju“, navodi Hodžić.
On ističe da su i privrednici i političari zarobljeni svakodnevnicom mladog i nerijetko predatorskog kapitalizma, bez mjera blagovremenog prepoznavanja rizika koji nosi činjenica da su najveći BH privredni sistemi, bazirani na poduzetničkim, a ne korporativnim osnovama.
„Činjenica jeste da veliki broj naših vodećih privrednih sistema nisu dionička društva, nisu izlistani na berzi i nemaju zakonsku potrebu za polugama korporativnog upravljanja. Čak šta više, svjedoci smo devalviranja velikih sistema sa aspekta kvaliteta i transparentnosti upravljanja te tako otvaramo prostor novom riziku po pitanju ekonomske sigurnosti“, kazao je Hodžić.
Hodžić dalje navodi da je ključno pitanje kako će državne institucije prepoznati rizik za društvo u slučaju da neke od vodećih BH kompanija posrnu kao što je to bio slučaj sa Agrokorom u Hrvatskoj.
„Pored toga, naši najistaknutiji političari i poslovni ljudi veoma često terminološki ne prave razliku između poduzetništva i korporacija. Prisutna je tendencija da od sistema koji broje nekoliko hiljada uposlenika i ostvaruju nekoliko stotina miliona prihoda na godišnjem nivou, predstavljamo uspješne poduzetničke priče bez ikakve kontrole u pogledu sistemskog rizika. Naši najveći poslodavci i nosioci su društva sa ograničenom odgovornošću, sa formalno nekvalifikovanom upravljačkom strukturom i bez poluga korporativnog upravljanja. Iako te elemente možemo posmatrati kao sistemski rizik, nalazimo se u krugu međusobne ovisnosti unutar kojeg se promovira poduzetništvo i zapošljavanje kao vrijednosti uspješne ekonomije. To je banalan i populistički pristup.
S obzirom da isto nismo pravno regulisali, a da nas kao pionire u kapitalizmu i sa druge strane međunarodna zajednica ne edukuje i ne usmjerava po tom pitanju, izloženi smo čak i mnogo većem riziku nego što je to bila Hrvatska sa slučajem Agrokor. U sjeni dnevno-političkih dešavanja, riješio se već duže prisutni problem poslovanja nekada u javnosti komuniciranog ekonomskog čuda na Drini, kompanije Bekto Precisa. Ipak, riječ je o procesno i volumenski srednjem preduzeću i taj primjer ne predstavlja dobru polaznu osnovu i okvir za veće sisteme“, smatra Hodžić.
Kao dodatnu pojavu, koja ne ide u prilog održivom razvoju BH privrede, navodi netransparentost.
„Javni interes kada je u pitanju transparentnost i pristup informacijama ide dalje od samih pravnih okvira. Poluge demokratije i pravičnosti se ne ogledaju u okviru pukog statističkog zapošljavanja, već u omogućavanju adekvatnog formalnog i neformalnog obrazovanja i kontinuiranog učenja. Slobodni građanin demokratskog društva bi trebao imati mogućnost transparentosti u informisanju, kao jednakoj osnovi za prepoznavanje prilika i samim tim mogućnosti planiranja. Bazirano na intelegenciji i obrazovanju pojedinaca to vodi do djelovanja i mjera koje razvijaju društvo. Sve drugo je neizvjesnost“, pojašnjava Hodžić.
„S obzirom da se nalazimo u izbornoj godini za očekivati je ponovo propagandu i u segmentu ekonomije, koja je druga top tema nakon vitalnog nacionalnog interesa. Svakako da su ekonomske teme konstruktivnije, ali ne ako se svode na populističku priču bez adekvatnih programa, mjera i metrike realizacije. Ostaje i dalje otvoreno pitanje kako i na koji način država i društvo osiguravaju rizik od neuspjeha poslovnih sistema na koje su se oslonili u okviru komuncirane ekonomske mjere zapošljavanja“, zaključio je Hodžić u razgovoru za Biznis.ba
Biznis.ba
