Sam podatak da se na birou u RS krajem marta nalazilo čak 117 ljekara je frapantan! Diploma i zanimanje koje je ranije bilo cijenjeno danas su na našim prostorima srozani pa ni za "bijele mantile" nema uvijek radnog mjesta.
Takođe, podatak da kod nas radi oko 130 ljekara na 100.000 stanovnika, dok je u EU oko 360 ljekara na 100.000 stanovnika, dovoljno govori o potrebi za ovim kadrom.
Ako je za utjehu ljekarima, i mnoga ostala zanimanja su i više nego srozana, te danas profitiraju kojekakvi menadžeri i stručnjaci u zemlji koji su na pravi način iskoristili ovakvu situaciju za uhljebljenje.
Za obezbjeđivanje egzistencije većini ne preostaje ništa drugo nego da se umjesto željenih zanimanja za koja se školuju prekvalifikuju na vrijeme u zanimanja koja su potrebna tržištu rada, što na našem prostoru, što na prostoru zapadnih zemalja.
Čekanje na zaposlenje je zasigurno najveći okidač koji je pokrenuo lavinu medicinskih, ali i drugih radnika u pravcu zapadnih zemalja, gdje se nadaju da će za svoj rad biti više cijenjeni i poštovani, a ono što je očigledno - ne odlaze samo nezaposleni, već je ogroman broj i zaposlenih ljekara koji napuštaju svoja radna mjesta zbog malih plata i uslova rada.
Apsurdno je da oni koji spasavaju ljudske živote nisu prepoznati u društvu. Sama pomisao je apsurdna da se tako lako odričemo ove radne snage u vrijeme kada je u svijetu njen nedostatak veliki. Zapadne zemlje ljekare obučavaju za sebe, stipendiraju ih i kasnije imaju adekvatne stručnjake koji će liječiti i njihovu djecu.
Zvuči pesimistično, ali ako sa diplomom medicinskog fakulteta i zvanjem ljekara sjedite na birou i čekate na zaposlenje, šta lica sa društvenim fakultetom i drugim zvanjima bez bilo kakve nade i veze za zaposlenje da očekuju, osim da pakuju kofere i upute se van opsega granica ove zemlje.
Piše: Goran Lajić
Biznis.ba / NN
