Za nešto više od 20 dana navršiće se dvije godine od kada je pred Općinskim sudom Sarajevo održano ročište za javnu prodaju nekretnina F-Autocentra u Sarajevu.
Bio je utorak 21. juni 2022. godine kada je, sada već pokojna, sutkinja Mirsada Spržo-Helić zakazala drugo ročište za javno nadmetanje nekretnina procijenjenih na 5,5 miliona KM. S obzirom da se radilo o drugom ročištu, zakonski su u obzir dolazile sve ponude koje su zadovoljavale minimalno 1/3 ukupne cijene, koja je iznosila 5,5 miliona KM.
Javnom nadmetanju pristupilo je 12 potencijalnih kupaca, a prvorangirani je dao ponudu 7,7 miliona KM, dakle za dva miliona KM veću od procijenjene vrijednosti. S većeom ponudom od ponuđene bili su i drugorangirani i trećerangirani, koji su ponudili 6,9 miliona KM, odnosno 6,8 miliona KM.
S obzirom da se radilo o nerealno visokim cijenama, dio ostalih ponuđača tražio je da se sastavi i u spis uvrsti i lista ostalih ponuđača pored tri najpovoljnija. Traženo je to s obzirom na praksu koja se u sličnim slučajevima dešavala i ranije, gdje se neralno visokom cijenama zapravo zadrži status quo. Navodni kupac ili kupci se pojave na nadmetanjima u dosluhu sa korisnikom prostora, odnosno dužnikom i nikada ne upalte ponuđeni novac. To, dakako, ne bi bilo moguće bez asistencije suda ili predmetnog sudije. Vjerovatno u toj činjenici leži razlog odbijanja sutkinje Spržo-Helić da sačini listu i ostalih ponuđača, koji su imali zadovljavajuće i realne cijene, ali i iskren interes za kupovinu nekretnitne F-Autocentar. No, to nikada nećemo saznati, jer je sutkinja Helić-Spržo preminula prošle godine.
Naime, tri prvorangirana ponuđača u protekle dvije godijne nisu uplatili novac ponuđen na javnom nadmetanju. S druge strane, najmanje jedan od ponuđača i potencijalni kupac već dvije godine ima deponovan depozit i čeka proglašenje pobjednika, ali nema uvid stanje sa ponudama.
Predmet je preuzela sutkinja Nedžmina Branković. U Općinskom sudu Sarajevo pokušali smo dobiti odgovore, no rečeno nam je kako predsjednik i sudije ne mogu komentarisati konkretne predmete. Stoga se postavlja se pitanje kakva je to javna prodaja koja je tajna za javnost i potencijalne kupce. Jesu li iza svega tajni interesi?
Postavlja se i pitanje štete koja se nanosi tražiocu izvršenja, u konkretnom slulčaju UniCredit banci, ali i potencijalnom kupcu. Postavlja se i pitanje nelegalne dobiti i bogaćenja koje je, zahvaljujući sudu, neopravdano ostvarivao dužnik korištenjem nekretnine, te štete koju trpi država jer nema plaćanja poreza na promet nepokretnosti. Također, dužina trajanja postupaka ne prati vanjske faktore, odnosno dinamične promjene na tržištu, inflaciju odnosno povećanje cijena na tržištu nekretnina. Tako procjene koje su vršene prije sedam godina u odnosu na današnje više nisu relevantne.
Šteta nanesena tražiocu, državi i zainteresiranom kupcu, zasigurno se neće namiriti blagom kaznom predmetnom sudiji. Sudije se nerijetko u javnosti žale na pritisak na sud, što je potpuno netačno. Naime, u ovom i nizu drugih sličnih slučajeva, umjesto da se čeka godinama, od sudija se traži samo da donesu odluku, bez prejudiciranja kakva će ona biti.
