Kao prvo, tek kada budete točili gorivo koje je jednakog kvaliteta kao u, recimo, susjednoj Hrvatskoj, onda ćete imati puno pravo da se pozivate na cijene u okruženju.
Kao drugo, ako ćemo se baviti brojkama i poređenjima, u Republici Srpskoj je prošle godine bilo registrovano 365.325, a godinu ranije 370.767 vozila. Dakle, počeo je da se smanjuje broj potrošača goriva, ali se to ne može reći i za benzinske pumpe, koje će, kako su krenuli, početi graditi jednu na drugoj. Zaključak je lako izvući.
Kao treće, malo će ko povjerovati u tvrdnju distributera da, kako kažu, "često idu nauštrb svoje marže kako bi cijene goriva bile niže u odnosu na region", jer pumpe koje nezaustavljivo niču izgledaju kao spejs šatlovi, što znači da zarade i te kako ima.
U vodu (neki je nazivaju i gorivom) im pada i argument koji su juče iznijeli, a u kojem su naveli da se "ne može nizak životni standard građana u Republici Srpskoj i FBiH porediti sa cijenom goriva".
Tačno, u pravu su, djelomično, standard nam je sramotno nizak, ali dobrim dijelom i zato što nam od goriva zavise bezobrazno visoki troškovi života. Znaju to i vozač autobusa i dostavljač hljeba, koji svoje usluge poskupljuju čim narastu cijene dizela i benzina.
Davno je kap prelila čašu, u državi u kojoj 100 maraka nikako ne može preliti rezervoar goriva. Najmanje su krivi vlasnici benzinskih pumpi, jer oni samo koriste to što su im ruke odriješene. Kriva je država, koja im dopušta da sami odlučuju koliko će sebi uzeti.
Piše: Dragan Sladojević
Biznis.ba / NN
Direktor GIKIL-a podnio ostavku
Novi zakon o fiskalizaciji: Moderna rješenja, s mogućnošću poboljšanja
