Sve svoje proizvode proda u Zvorniku, a posjeduje 12 plastenika na 1.800 kvadrata. U toku godine proizvodi dvije kulture, zimi salatu, a ljeti paradajz i više vrsta paprike.
- Živim s suprugom, troje djece i majkom. Od našeg rada normalno živimo, a cijela porodica radi u poljoprivredi. Niko nije zaposlen, a jedino primanje koje imamo je dječiji dodatak u iznosu 120 KM - kaže ovaj Zvorničanin.
Naglašava da je dosad dobio pomoć Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, kao i Općine Zvornik u sufinansiranju plastenika. Ipak, kaže, ne razmišlja o proširenju proizvodnje, zbog nedostatka radne snage.
- Ovo je sasvim dovoljno za mene i moju porodicu. Da bi se proširila proizvodnja potrebna je radna snaga, a teško je nekoga naći da radi za dnevnicu - tvrdi Kostijerevac.
Tokom proteklog rata neko vrijeme je boravio u izbjeglištu u Srebrenici, a padom Srebrenice 1995. godine krenuo je prema Kladnji i u putu proveo pet dana. U Tuzli je boravio do 2002. godine, a potom se vratio u rodni kraj. Ističe da je za njega poseban osjećaj biti svoj na svome i živjeti od svog rada.
-Gdje god da si treba raditi, od rada se živi. Ovog ljeta mnogi su išli u Sloveniju da beru jagode, a neće kod nas. Kod nas svi hoće svoje jezike - bosanski, srpski i hrvatski, a svi idu na kurs njemačkog jezika. Ipak, u svojoj zemlji imaš sve. Život je najbolji kad je ispunjena duša - potcrtao je Kostijerevac.
Dodaje da tradicionalno dočekuje Bajram s porodicom.
-Kod nas je ostala ista tradicija proslave Bajrama, bez ikakvih promjena. Kako su radili naši djedovi, očevi, tako i mi obilježavamo Kurban-bajram - kaže ovaj Zvorničanin.
Biznis.ba / FENA
Košarac: Specifičnosti BiH zahtijevaju odgodu CBAM takse
