Skok cijena, a šta je sa platama?

Istina je da smo na putu ka EU, cijene su nam već odavno evropske, plate balkanske, a o ušteđevini se ne može ni razmišljati, jednostavno, život se sveo na puko spajanje kraja sa krajem, od prvog do prvog u mjesecu.

Na takav način života naš narod je navikao na ovim prostorima, ne posljednjih godina, nego od pamtivijeka. Smatram da nam ništa nije gore nego nekih ranijih godina, kvalitet života nam je u suštini isti, nego je nezadovoljstvo naroda veće, te me ne čudi podatak da, ne samo mladi, već i oni stariji napuštaju našu zemlju u nadi da će bolje egzistencijalne uslove pronaći u drugim zemljama.

Pojedini radnici, poput konobara, kuvara i zanatlija već pritišću svoje poslodavce i traže veće plate, smatram da će to generalno da se prenese i na ostala zanimanja te da će doći do povećanja plata.

Poskupljenja životnih potrepština nisu opravdana, ona bi bila možda realna sa povećanjem plata. Ono što bi se moglo očekivati je povećanje plata u realnom sektoru, što je izvodljivo smanjenjem parafiskalnih nameta. Povećanje plata će biti neminovno, s obzirom na to da poslodavci ostaju bez radnika i poslodavci neće povećavati plate zato što žele dobro radniku, nego će to jednostavno morati ukoliko žele da opstanu.

Nekada se za 100 KM kupovinom u marketima mogao napuniti frižider, dok je danas ova novčanica izgubila svoju vrijednost. Napune se tek dvije-tri kese.

Ono što je karakteristično, cijene nekih životnih potrepština skočile su prije povećanja cijene goriva, sada predstoji zajednički strah naroda od bilo kakvih daljih poskupljenja, jer kako kažu ekonomisti, usljed poskupljenja goriva neminovan je skok cijena mnogih proizvoda. Svako novo poskupljenje dodatno bi stegnulo kaiš kako bismo ispoštovali sve životne troškove.

Piše: Goran Lajić