Važan uslov zaustavljanja egzodusa mladih: Obrazovni sistem uskladiti sa zahtjevima tržišta rada?

Zbog takve socioekonomske, ali i političke situacije za odlazak iz BiH je zainteresovano više od polovine mladih ljudi, tačnije njih 51,3% - posljednji su podaci koje prikuplja časopis The Economist BiH.

Koliko je ovaj problem postao duboko rasprostranjen, govori činjenica da smo svakodnevno, a u sklopu predizbornih kampanja, svjedočili kontinuisanom bombardovanju porukama o politikama koje u svojim programima sadrže i cilj “zaustavljanja egzodusa mladih” različitih političkih struktura. No, da bi se egzodus mladih zaista i zaustavio, nužne su temeljite reforme, prvenstveno, u cjelokupnom sistemu obrazovanja, kako bi se omogućila njegova usklađenost sa zahtjevima koje pred mlade kadrove postavlja tržište rada.

Mario Nenadić, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine, u razgovoru za Biznis.ba, ističe kako je obrazovni sistem u našoj zemlji jako neusklađen sa potrebama tržišta rada, te da rukovodstvo Udruženja, ali i njegovo članstvo svakodnevno o ovome govori i ukazuje nadležnima.

"Mi imamo dosta podijeljen sistem obrazovanja između federalnih i kantonalnih vlasti - propisi i strategije nisu ažurirane, ne prate trendove na tržištu rada, nisu usklađene među kantonima niti su iskoordinirane, nisu donešeni moderni propisi, nema odgovarajućeg dualnog obrazovanja, modela prekvalifikacija, edukacija i obuka, rezultate takvog stanja vidimo svakodnevno", priča nam Nenadić.

On nam kaže i kako skreće pažnju i na nivo i kvalitet obrazovanja.

"Ali, zadržat cu se samo na nivou usklađenosti sistema obrazovanja sa potrebama tržišta rada - tu stanje nije dobro."

Druge reforme koje su vrlo vezane za ova pitanja, dodaje Nenadić, jesu reforme evidencija nezaposlenih osoba, pitanja neusklađenosti tih evidencija sa stvarnim stanjem, na tim evidencijama je više svih kategorija stanovništva nego tražitelja posla.

"Odgovorno tvrdimo, jer to svakodnevno preispitujemo i potvrđujemo, da niko od nadležnih nema pojma koliko osoba sa tih evidencija traži posao, a koliko ih je tu samo radi zdravstvene ili nekog oblika socijalne zaštite. Utoliko ni te službene evidencije ne mogu biti od pomoći kojeg kadra imamo, kojeg nedostaje, koliko i kojeg kadra treba dodatno izškolovati i dr", objašnjava.

S druge strane, kada je u pitanju zainteresovanost od strane poslodavaca za harmonizacijom i integracijom ove dvije, usko povezane, oblasti, Nenadić nam objašnjava kako sa strane poslodavaca definitivno postoji ogroman interes za harmonizacijom sistema školstva sa potrebama tržišta rada.

"Ali, nadležni nas vrlo malo pitaju šta nam treba, koje kadrove planiramo zapošljavati narednih godina, šta tražimo na tržištu i ima li tog kadra. Čast rijetkim izuzecima, ali nema puno ozbiljnih poteza nadležnih, niti koordinacije po predmetnim pitanjima. Mi smo aktivni, uporni, ovo pitanje je visoko na listi naših prioriteta, o tome obavještavamo vlasti, tražimo i ukazujemo na rizike ako se ovakvo stanje zadrži i nastavi", kaže Nenadić.

On zaključuje i kako je potrebno više međusobne komunikacije i uvažavanja uloge svih aktera u sistemu - radi se, kako kaže, o historijskoj odgovornosti...

"Pogledajte službene podatke, mladih i učenika je sve manje, radne snage odavno nedostaje i nije održivo stanje u kojem sistem školstva svoje kapacitete ne usmjerava na kvalificiranje i osposobljavanje kadra koji će nakon završetka školovanja, brzo i odmah početi raditi na domaćem tržištu radne snage", dodao je.

Nije sve navedeno, zaključio je, jedini, niti ključni uslov za zadržavanje mladih u BiH, ali je, sigurno, jako važan!