Upravo je takav slučaj u Sanici, varošici smještenoj u živopisnoj dolini istoimene rijeke, udaljenoj 17 kilometara od Ključa. Decenijama je drvoprerađivačka industrija bila okosnica ekonomskog razvoja ovog mjesta, a u pogonima preduzeća "Sanica" proizvodio se kvalitetan namještaj koji se potom izvozio širom svijeta. U najbolja vremena, prije rata, u ovome preduzeću platu je zarađivalo više od 500 mještana i sjećanje na "zlatno doba" još je živo u pričama i sjećanjima starijih. Ekonomsko restruktuiranje i nesređeno tržište u poslijeratnim godinama stvorili su brojne probleme u Drvnoj industriji "Sanica". Rat je pokidao arterije privrednog krvotoka, uslijedila je promjena svojinskih odnosa i privatizacijski period koji je označio početak kraja ere socijalističkih ekonomskih dinosaurusa. Neuspjela privatizacijska avantura gurnula je "Sanicu" u još veće probleme, pri čemu je godinama iz preduzeća isisavana zdrava ekonomska supstanca. Rezultat svega je da se već duže od deset godina ne čuje brundanje mašina u njenim proizvodnim pogonima koje je prekrila prašina i paučina. Nada u bolje sutra pojavila se prije četiri godine kada je preduzeće kupljeno od strane "Unsko-sanskih šuma". Plan je tada bio da se "Sanica" ekonomski oživi upumpavanjem sredstava iz dobiti ovog javnog preduzeća. Međutim, vremenom se pokazalo da su druga ulaganja, najčešće neki kratkoročni izborni projekti, bili mnogo važniji od oživljavanja usnule ljepotice. Ekonomski krug preduzeća danas je pust, a takvu sudbinu dijeli i ova lijepa varošica podno Grmeča. Sanicu je u proteklim godinama, zbog ekonomske besperspektivnosti, napustio veliki broj mještana, najviše mladih, pa i cijelih porodica. Veliki broj bivših radnika izgubio je svaku nadu u povratak na svoja radna mjesta, a mnogi od njih otisnuli su se u svijet u potragu za boljim životom. Oni malobrojni, koji su silom prilika ostali, ponekad prošetaju do zaključanog kruga preduzeća koje je ovih dana prekriveno požutjelim lišćem koje donosi vjetar iz gustih bukovih šuma i sjećaju se nekih boljih vremena.
Piše: Zlatan Čekić
Biznis.ba / NN
