Ifo suzdržan oko prognoze rasta njemačke ekonomije za iduću godinu

U slučaju da njemačka ekonomija ne uspije prevladati strukturne izazove, za 2025. očekuju rast od 0,4 posto, a uz ispravan smjer ekonomske politike Njemačka bi prema njima mogla ostvariti rast od 1,1 posto.

"Za sada još nije jasno znači li sadašnja stagnacija privremenu slabost ekonomije ili je riječ o trajnoj i bolnoj promjeni", rekao je Timo Wollmershäuser, voditelj prognoza u Ifu.

Prema Wollmershäuseru, nizak broj narudžbi, čemu je pridonijela stroža monetarna politika u Evropi i na mnogim njemačkim prodajnim tržištima, opterećuje gospodarstvo. S druge strane, kupovna moć se vratila, a prema predviđanjima instituta, u Njemačkoj će se inflacijski pritisak i dalje smanjivati. U oba slučaja gospodarskog rasta, Ifo očekuje umjerenu inflaciju na 2,3 posto sljedeće godine, te na 2 posto u 2026. godini.

"Odlučujući faktor bit će hoće li izvozno orijentirana njemačka ekonomija opet imati koristi od ekonomskog rasta drugih zemalja", smatra Wollmershäuser.

Za iduće dvije godine Ifo europodručju predviđa rast od 1,2 posto, prema njihovim bi prognozama kineski bruto domaći proizvod (BDP) trebao porasti za dobra četiri posto, a američki za 2,5 posto.

No, prema Wollmershäuseru, njemački izvoz roba sve je više odvojen od globalne ekonomije razvoja, a Njemačka je osjetno manje konkurentna, posebice u industriji i posebice izvan Europe.

Prema pesimističnijem scenariju, ta će slabost dovesti do postupne deindustrijalizacije, jer industrijska poduzeća sele proizvodnju i investicije u inozemstvo. Zbog strukturnog pomaka s industrije na više uslužnih djelatnosti, rast produktivnosti ostaje slab, pa se očekuje privremeni porast nezaposlenosti. U međuvremenu, blagi skok rasta dolazi od sporog oporavka privatne potrošnje i građevinarstva, prema Ifu.

Prema optimističnijem scenariju, pouzdanija ekonomska politika pomoći će proizvodnim firmama da ponovno prošire proizvodne kapacitete, a porezni poticaji, primjerice, mogli bi pomoći u većim investicijama i manjem otpuštanju, smatra If. Prema ovom scenariju, poboljšali bi se i poticaji za rad, više ljudi bi radilo, a pojedinačni zaposlenici bi radili više, što bi zauzvrat povećalo osobnu potrošnju i smanjilo stope štednje.