Njemačka je opet 'evropski bolesnik'?

„Imamo problem“, priznao je kopredsjednik SPD-a Lars Klingbeil prošle sedmice, misleći na ekonomsku krizu. Sada se nešto mora preduzeti, rekao je.

Dokument koji je tada predstavio ministar finansija Kristijan Lindner (FDP) djelimično nije bio ništa drugo do „neoliberalna ideologija“, kritikovao je Klingbeil, piše DW.

U međuvremenu – od srijede uvečer (6. novembar) – vladajuća semafor koalicija otišla je u historiju.

Kancelar Olaf Scholz je zatražio od njemačkog predsjednika da smijeni ministra finansija Lindnera, a ostali ministri iz redova Lindnerovih Liberala su potom napustili kabinet.

Između ostalog, Lindner je želio da sprovede regulatorni moratorijum i smanji poreze. Također je htio da ukine solidarni doprinos (koji Nijemci sa zapada zemlje plaćaju za razvoj dijela zemlje koji je nekada bio DDR) za sve i odloži klimatske ciljeve za 2050. godinu.

Iznad svega, lider Liberala je odbio nova zaduživanja i istrajavao na ustavnoj takozvanoj „kočnica za dugove“.

Sve to bilo je previše za Socijaldemokrate kancelara Sholca i Zelene, koji su također u Vladu.

Novi kopredsjednik Zelenih, Felix Banašak, komentarisao je Lindnerove prijedloge ovako: „Cio ovaj dokument odiše duhom: zapravo ne želim više.“

„Prijeći sa riječi na djela“

Mnogi predstavnici privrede su zabrinuti. Na primjer, proizvođač automobilskih dijelova Boš mora da prilagodi svoje prognoze za 2024. i ne isključuje dalje ukidanje radnih mjesta uz već ukinutih 7.000.

U listu Tagesspiegel prošlog četvrtka, izvršni direktor Boša, Štefan Hartung, pozvao je Saveznu vladu da okonča koalicioni spor i brzo podrži industriju: „Sada moramo prijeći sa riječi na dela i pokrenuti konkretne mjere prije saveznih izbora kako bismo unaprijedili ekonomiju i ojačali je i kratkoročno i dugoročno.“

Fondacija porodičnih preduzeća oštro kritikuje „ekonomski samit“ vladajuće koalicije Njemačke. „Najveći rizik za Njemačku je vlada koja nije sposobna da reaguje“, rekao je u srijedu šef Fondacije, Rajner Kirhdorfer. „Razgovori ne pomažu. S obzirom na sve lošiju ekonomsku situaciju, hitno su nam potrebne političke odluke.“

Ekonomista Hening Fepel, generalni direktor Centra za evropsku politiku (CEP), izjavio je za DW da „semafor koalicija nije uspjela da strukturalno vrati njemačku ekonomiju na pravi put rasta“.

Djelovala je neodlučno i obeshrabreno: „Na kraju, sve tri stranke su se vratile svojim partijskim političkim pozicijama.“

U SAD je Donald Trump osvojio drugi mandat na predsjedničkim izborima. S njim dolaze izazovi u sigurnosnoj politici, trgovini i klimatskoj politici, kao i u podršci Ukrajini u odbrani od ruske agresije.

U kontekstu globalne političke krize, ministar ekonomije Robert Habek (Zeleni) je upozorio: „Ovo je najgore vrijeme za raspad vlade, i to sada kada Njemačka mora da pokaže jedinstvo i sposobnost da djeluje u Evropi.“

Novinska agencija Routers citira glavnog ekonomistu banke ING, Karstena Brzeskog, koji kritički ocjenjuje trenutnu situaciju. Nemačka je sada nespremnija nego kada je Trump pobijedio na svojim prvim izborima 2016, kaže on.

„Nakon četiri godine stagnacije i strukturalnih slabosti, Njemačka nije samo 'bolesnik Evrope', već je znatno ranjivija nego pre osam godina.“

Neki posmatrači smatraju da je Nemačka ekonomski akutno ugroženi pacijent. Ali, koliku ulogu u tome igra politika i nije li za privredu ipak presudna globalna ekonomska situacija?

Opšta situacija je ista za sve zemlje, kaže Hening Fepel. Ali čak i pored toga, „privredni rast u Nemačkoj je dugi niz godina manji nego u drugim zemljama, s kojima se Nemačka može uporediti“.

„To sugeriše da za privrednu slabost nije odgovorna slaba globalna ekonomija, već specifični strukturni uzroci. Posao vlade bi bio da identifikuje te uzroke i nađe rješenje“, dodaje Fepel.

Fepel kaže za DW da su trenutno najhitnija četiri zadatka: „Prvo, stabilizacija energetske tranzicije – ona je ključna za kombinaciju zaštite klime i konkurentnosti. Drugo, smanjenje birokratije – brzo, efikasno olakšanje koje ne košta ništa. Treće, sprovođenje digitalizacije – što značajno povećava produktivnost, i četvrto, poreski podsticaji za investicije.“

Martin Gornig iz Nemačkog instituta za ekonomska istraživanja također poziva na „sistemske promjene“. I to ne u nacionalnim razmjerama, već na čitavom kontinentu.

U razgovoru za DW prošle sedmice izjavio je: „Nemačka je najveća industrijska nacija u Evropi i ima korijene u Evropi.“ Stoga u njoj može postojati samo jedna – „evropska industrijska politika“.

Na pitanje koje hitne mere bi vlada trebalo da preduzme, rekao je da treba biti oprezan sa preteranim akcijama i da ne treba „bacati milijarde na ulaganje u bilo šta“.

Na kraju krajeva, još ima vremena: „Još nismo pred provalijom.“ Sada je potrebna „smirena politika, tako da preduzeća i potrošači steknu osjećaj da znaju šta ih sutra očekuje“.