Amerikanci Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju

Ovi istraživači su nagrađeni za svoj rad na "mikroekonomskim osnovama makroekonomske stabilizacije", saopštila je u ponedjeljak u Stockholmu Kraljevska švedska akademija nauka.

Hall radi na Univerzitetu Stanford, dok je Woodford angažovan na Univerzitetu Columbia u New Yorku.

Njihovo istraživanje pomoglo je da se objasni kako odluke pojedinačnih domaćinstava i preduzeća utiču na širu ekonomiju, pružajući osnovu za modele koji se koriste za ublažavanje ekonomskih padova i kontrolu inflacije, navela je Akademija.

- Rad laureata pružio nam je stabilnu teorijsku osnovu za modele koje danas koriste centralne banke i vlade širom svijeta - rekao je John Hassler, predsjedavajući Komiteta za nagradu iz oblasti ekonomskih nauka.

Zahvaljujući ovim modelima, svijet je "spremniji da se nosi s ekonomskim šokovima, poput energetskih kriza ili naglih promjena u potrošnji domaćinstava", dodao je on.

Na osnovu istraživanja Halla i Woodforda, "pravovremene mjere fiskalne i monetarne politike mogu ublažiti ekonomske uspone i padove", istakao je Nobelov komitet.

Woodford, koji se u program uključio putem videolinka iz New Yorka, opisao je nagradu kao "veliku čast" i iznenađenje.

Ukazao je na trenutne sukobe na Bliskom istoku kao primjer kako događaji koji potiču izvan sfere ekonomije mogu imati dalekosežne ekonomske posljedice.

Taj sukob je poremetio globalna tržišta energenata, utičući na preduzeća i druge sektore širom svijeta, rekao je on.

Ključni element istraživanja ovih laureata jeste spoznaja da domaćinstva i preduzeća donose odluke na osnovu očekivanja o budućnosti.

Jasnim komuniciranjem svojih planova, vlade i centralne banke mogu uticati na ta očekivanja i pomoći u usmjeravanju ekonomske aktivnosti.

Centralne banke, na primjer, mogu uticati na finansijska tržišta signaliziranjem vjerovatnog kretanja budućih kamatnih stopa.

Ovo istraživanje pomoglo je u rješavanju nedostataka ranijih ekonomskih modela povezanih s britanskim ekonomistom Johnom Maynardom Keynesom, koji nisu uspijevali objasniti kombinaciju visoke inflacije, nezaposlenosti i slabog rasta tokom naftnih kriza sedamdesetih godina prošlog vijeka. Umjesto da se prvenstveno oslanjaju na statističke veze između općih ekonomskih pokazatelja, Hall i Woodford su razvili modele zasnovane na ponašanju pojedinačnih potrošača i preduzeća, prenosi Fena. 

Clemens Fuest, predsjednik njemačkog instituta za ekonomska istraživanja "ifo", pohvalio je doprinose dobitnika.

Istakao je da je Hall oblikovao razumijevanje ekonomista o potrošnji, tržištima rada i poslovnim ciklusima, dok je Woodford ukazao na važnost očekivanja i kredibiliteta centralne banke u monetarnoj politici.

Woodfordovo istraživanje pokazalo je zašto su očekivanja u vezi s budućim kamatnim stopama važna jednako kao i trenutne odluke, rekao je Fuest, dodajući da su ti nalazi posebno relevantni u vrijeme rastuće inflacije i izazova po nezavisnost centralnih banaka.

Nagrada za ekonomiju, zvanično poznata kao Nagrada Sveriges Riksbanke za ekonomske nauke u znak sjećanja na Alfreda Nobela, ustanovljena je od strane švedske centralne banke, a prvi put je dodijeljena 1969. godine.

Za razliku od ostalih Nobelovih nagrada, ona nije bila predviđena testamentom Alfreda Nobela.

Nagrada, vrijedna 12 miliona švedskih kruna (1,2 miliona dolara), bit će uručena u Stockholmu 10. decembra, zajedno s ostalim Nobelovim nagradama.