U borbi za stabilnost, kineska ekonomija suočava se s brojnim izazovima koji prijete da pogoršaju postojeće probleme.
Pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima, uz prateći talas podrške republikancima, mogao bi imati značajne posledice po Kinu u ovom osjetljivom trenutku. Tramp se u kampanji zalagao za uvođenje carina od 60 posto na kinesku robu koja ulazi u Sjedinjene Države i za ukidanje kineskog trgovinskog statusa najpovlašćenije nacije, što nije djelovalo kao puka retorika.
Mogući trgovinski sukobi izazivaju zabrinutost u Pekingu, gdje vlasti, uznemirene ekonomskim znacima slabosti, nastoje da stabilizuju situaciju. To je potvrđeno prošlog petka kada je ministar finansija Lan Fo’an najavio program refinansiranja lokalnih dugova u vrijednosti od 6 triliona juana (oko 839 milijardi dolara) tokom naredne tri godine, kao i mogućnost preusmjeravanja 4 triliona juana (oko 558 milijardi dolara) prethodno dodijeljenih infrastrukturnih sredstava za refinansiranje.
Ipak, ova mjera nije ispunila očekivanja finansijskog tržišta i analitičara. Ukoliko se Trumpove carinske mjere implementiraju, očekuje se da bi to moglo smanjiti kineski ekonomski rast za najmanje 0.5-0.75 procentnih poena u prvoj godini, dodatno pogoršavajući koncentraciju lanca snabdevanja na kopnu. Peking bi mogao reagovati agresivnije nego tokom mjera reciprociteta iz 2017-2018. godine, što može uključivati depresijaciju valute, sankcije ključnim američkim kompanijama i strože mjere kontrole izvoza kritičnih sirovina.
Mjere stabilizacije
Vladine mjere objavljene u septembru fokusirale su se na paket inicijativa za smanjenje kamatnih stopa, monetarne politike i tržišta nekretnina. Uveden je program finansiranja od 800 milijardi juana (oko 112 milijardi dolara), koji omogućava javnim preduzećima da otkupe sopstvene akcije. Iako su tržišta doživjela kratkoročni porast, povezanost između berze i realne ekonomije ostaje slaba, a najviše koristi imaju državne banke i privilegovani poslovni krugovi.
Cijene nekretnina i proizvođača neprekidno opadaju od 2022. godine, dok su potrošačke cijene stagnirale. Najširi pokazatelj inflacije, BDP deflator, opadao je u šest od poslednjih sedam kvartala – najduži period opadanja od azijske krize kasnih 1990-ih. Zvanični odgovori na ovu situaciju bili su slabi. Prošlog mjeseca ministar finansija je izjavio da će zaduživanje vlade rasti do kraja godine i da će lokalne vlasti biti podstaknute da iskoriste oko 2.3 triliona juana (324 milijarde dolara) neiskorišćenih sredstava. Očekivalo se da će najaviti značajnije fiskalne olakšice nakon završetka zasijedanja Stalnog komiteta Narodne skupštine, ali je umjesto toga najavio samo mogućnost izdavanja novog duga.
Vlast ne želi radikalnije poteze
Iako bi dodatno olakšanje moglo uslijediti nakon jasnijih informacija o trgovinskoj politici SAD, Kina bi mogla dostići ili se približiti cilju rasta BDP-a od 5% za ovu godinu, prenosi Investitor me. Stabilizacija domaće ekonomije je neophodna, ali vlasti ne žele da promijene kurs i prihvate radikalniji pristup koji bi favorizovao potrošnju i usluge.
Istaknuti kineski ekonomista, Xiang Songzuo, nedavno je izjavio da “samo daljim unapređenjem tržišne ekonomije, naglašavanjem zaštite intelektualne svojine, podrškom privatnim kompanijama, poštenoj tržišnoj konkurenciji i očuvanjem preduzetničkog duha, naša ekonomija može postići održiv rast i naši ljudi imati veće prihode.” Međutim, ništa od ovoga nije u fokusu Xi Jinpinga koji ne uzima u obzir tezu koju je iznio ekonomista Hyman Minsky, da težnja za stabilnošću može stvoriti upravo onu nestabilnost koja se pokušava izbjeći.
