Kineska ‘zvijer’ za prenos struje: Duga 48.000 km, vrijedna 222 milijarde dolara

U uspavanom selu na rubu Šangaja, kineskog megagrada od 25 miliona ljudi, ogromna zelena zgrada okružena lavirintom električnih žica i stubova stoji u kontrastu s pejzažom oko nje. Okružuje ovu zvijer, nedaleko od obale zaljeva Hangzhou, ogromnog zaljeva u obliku lijevka u Istočno kinesko more, niz zelenih parcela, krivudavih seoskih staza i mirnog kanala, piše BBC.

Radi se o čvorištu za prijem električne energije koje se proteže na oko 1.900 km prije nego što je usmjereno na napajanje domova, ureda i fabrika Šangaja. Na drugom kraju dalekovoda nalazi se hidroelektrana Xiangjiaba u jugozapadnoj Kini, koja koristi energiju moćne rijeke Jinsha, gornjih dijelova rijeke Jangce.

Prijenosna veza Xiangjiaba-Shanghai, koja je puštena u rad 2010. godine, jedan je od prvih kineskih projekata ultravisokog napona (UHV) – tehnologija dizajnirana za isporuku električne energije na velike udaljenosti. Predvodio je eru u kojoj će zemlja izgraditi ogromnu mrežu UHV infrastrukture, nazvanu "vozovi za struju", za slanje električne energije proizvedene iz hidro i uglja u udaljenim regijama u naseljene gradove.

Kina sada smatra ove ogromne električne kablove ključnim za svoju brzu izgradnju baza za energiju vjetra i sunca, koje su koncentrisane u nekoliko udaljenih regija. Manje struje dovode do manjeg gubitka toplote dok se energija kreće kroz kablove, omogućavajući mu da putuje na velike udaljenosti sa većom efikasnošću. Kinezi ih zovu "Shinkansen za moć", koristeći japanski naziv za vozove metaka, simbol brzine i efikasnosti.

Struja putuje skoro jednako brzo kao i svjetlost i skupa je za skladištenje. "Čim se generira, treba ga poslati. Zato nam je potrebna takva mreža, Shinkansen za moć, kako bismo osigurali njen prijenos" onima koji je koriste, kažu na Kineskoj centralnoj televiziji.

Početkom 2000-ih Kina je doživljavala redovne nestašice struje. Iako je tri četvrtine teretnog saobraćaja u zemlji bilo posvećeno transportu sirovina, posebno uglja, resursi nisu pristizali dovoljno brzo. U tom trenutku, centralna vlada je takođe tražila načine da razvije svoje ogromne zapadne regione koristeći svoje resurse.

Liu Zhenya, tadašnji šef kineske državne mreže, kojeg su kineski mediji nazivali "ocem UHV dalekovoda", zamišljao je budućnost u kojoj će megamreža okončati nestanke struje u zemlji - prenosom električne energije širom zemlje - i učiniti Kinu globalnim liderom u tehnologiji prenosa. Ali njegova ideja naišla je na oštro protivljenje. U godinama koje dolaze, njegovi protivnici, među kojima su zvaničnici i istaknuti naučnici, više puta su isticali vladi svoje brige, kao što su pouzdanost tehnologije i njen uticaj na životnu sredinu.

Godine 2006. razvoj UHV-a ušao je u petogodišnji plan Pekinga, znak da je postao nacionalna strategija. Kina je iste godine započela izgradnju svog prvog projekta, 640 km AC veze koja povezuje njeno srce uglja Šansi na severu sa centralnom provincijom Hubei, preko stanice u sredini. Počeo je sa radom početkom 2009.

Ubrzo su uslijedili ambiciozniji projekti. Linija Xiangjiaba-Shanghai, završena 2010. godine, bila je u to vrijeme najduži i najmoćniji prijenosni sistem na svijetu. Sa 3.939 stubova koji prenose kablove preko klisura, rijeka i valovitih polja u osam regija na nivou provincije, DC veza šalje hidroenergiju rijeke Jinsha direktno u Šangaj maksimalnog kapaciteta od 6,4 gigavata, zadovoljavajući do 40% gradskih potreba za električnom energijom.

Od aprila 2024. godine, Kina je pustila u rad 38 UHV linija, koje ne isporučuju samo hidro energiju i energiju uglja, već i energiju vjetra i sunca, prema China Power Equipment Management Net. Prema China Energy News, kombinovana dužina UHV dalekovoda koji rade u Kini dostigla je 48.000 km do kraja 2020. godine. Kako je Kina ubrzala svoju primjenu obnovljive energije, misija za UHV linije se promijenila. 2022. godine, Nacionalna uprava za energiju zemlje je rekla da bi vjetroelektrane i solarne baze u pustinji trebale planirati dalekovode kako bi električnu energiju doveli do gradova na drugom kraju zemlje. Godine 2023. započela je izgradnja prve takve namjenske linije koja povezuje autonomnu regiju Ningxia Hui na sjeverozapadu s južnom provincijom Hunan.

Lauri Myllyvirta, suosnivač finskog Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), slaže se da su udaljenosti između lokacija za proizvodnju energije i gradova izazov u tako velikoj zemlji. Ali tehnologija ima i energetske prednosti.

"Kina je tako velika - kada je Sunce zašlo u istočnoj Kini, još uvijek sija u zapadnoj Kini", kaže Myllyvirta. "A kada zona niskog pritiska stvara jake vjetrove u jednom dijelu Kine, drugi dio Kine će biti dio potpuno drugačijeg vremenskog sistema u isto vrijeme."

Stoga, UHV dalekovodi mogu izjednačiti varijacije u solarnoj i vjetrogeneraciji tako što će električnu energiju prebaciti s mjesta koje ima povoljne vremenske uslove na drugo gdje nema, kaže on.

U Kini, ulaganja u UHV linije dolaze od dva operatera mreže, a finansijski poduhvat je bio ogroman. Nije objavljen zvaničan podatak o ukupnoj investiciji. Ali Huaxia Energy, kineska industrijska web stranica, izvijestila je u augustu 2023. da je zemlja potrošila 222 milijarde dolara na UHV linije, uključujući 33 koje su već u funkciji i još 38 u izgradnji.