Stupila na snagu direktiva EU Right to Repair: Šta predstavlja za potrošače, a šta za kompanije?
Direktiva o pravu na popravku (Right to Repair, R2R) od koje se mnogo očekuje, jer će popravke proizvoda učiniti dostupnijim, transparentnijim i lakšim, uključuje širok spektar proizvoda, od tableta i pametnih telefona, do mašina za pranje veša i sudova, usisivača i drugih električnih uređaja. Države članice imaju rok do 31. jula 2026. godine da usklade nacionalno zakonodavstvo sa direktivom.
Evropska komisija procjenjuje da će ova inicijativa pokrenuti uštede u emisiji gasova staklene bašte od 18,5 miliona tona, uštede resursa od 1,8 miliona tona i uštede otpada od 3 miliona tona tokom 15 godina.
Uštede za prodavce i proizvođače procjenjuju se na oko 15,6 mlrd EUR u narednih 15 godina, jer će popravljati proizvode umjesto da ih besplatno zamjenjuju u okviru zakonske garancije. Rast i investicije takođe će se povećati za 4,8 mlrd EUR u tom periodu.
Pored toga, potrošači u EU će ostvariti značajne uštede, u iznosu od 176,5 mlrd EUR u narednih 15 godina. Prijedlog će takođe donijeti neto povećanje broja radnih mjesta, uglavnom u sektoru popravki u EU, istakla je EK.
Šta je R2R direktiva?
Direktiva obavezuje proizvođače - kako unutar tako i izvan EU - da pružaju usluge popravke za proizvode prodate na evropskom tržištu, čak i nakon isteka zakonskog garantnog perioda. U planu je uspostavljanje evropske online platforme gdje potrošači lako mogu pronaći usluge popravke i produženje zakonske garancije za 12 mjeseci ako potrošači odaberu popravku umjesto zamjene, prenosi Ekapija.
Novo zakonodavstvo takođe ima cilj da se bavi planiranom i preuranjenom zastarjelošću - raširenim problemom u današnjem društvu potrošnje, koji se odnosi na politiku namjernog dizajniranja proizvoda da traju ograničeni vremenski period, čime se podstiče nova kupovina i stvaranje nepotrebnog otpada.
Obaveze za kompanije
Iako je usvajanje direktive od strane Evropskog parlamenta značajan korak naprijed, tek slijedi usvajanje od strane nacionalnih vlada u naredne dvije godine. Stoga kompanije još uvijek imaju vremena da se upoznaju sa novim odredbama i pripreme za usklađivanje.
- Preduzeća, posebno proizvođači i trgovci na malo, moraće da prilagode svoje politike i prakse - kaže Ana De Matos, osnivačica Circular Library Network u kom zainteresovani mogu iznajmiti alat: - Trebalo bi da počnu pregledom svojih lanaca snabdijevanja i servisnih mreža kako bi osigurali da mogu zadovoljiti potražnju za rezervnim djelovima i popravkama. Ovo bi takođe moglo biti dobro vrijeme za preduzeća da ojačaju odnose sa nezavisnim serviserima i možda istraže partnerstva ili sertifikate kako bi osigurali kvalitet usluge.
Usklađivanje sa novom direktivom znači da će proizvođači u nekim slučajevima morati drastično da preispitaju svoje poslovanje, napominju stručnjaci. Na primjer, redizajn proizvoda za lakšu demontažu, popravku i trajnost mora postati novi standard. Modularni dizajn, standardizacija djelova i uspostavljanje dijagnostičkih alata, neki su od načina za dostizanje dugotrajnijih proizvoda i lakše popravke.
Proizvođačima i trgovcima se predlaže da kupcima pruže informacije potrebne za male popravke kod kuće, jer sposobni potrošači imaju potencijal da drastično smanje troškove popravke preduzeća. Da bi to postigli, proizvođači mogu pružiti opsežne priručnike za popravku, vodiče za rješavanje problema i biblioteke alata poput Circular Library Network, u kojima potrošači mogu iznajmiti alat za jednostavne popravke kod kuće.
Neophodne poreske olakšice za kompanije koje se bave popravkama
Očekuje se da će se primjenom direktive pojaviti rastuće tržište za usluge popravke i obnovljene proizvode. Ali, da bi R2R direktiva imala pozitivan uticaj na zapošljavanje, implementacija direktive mora biti podržana pratećim mjerama poput poreskih olakšica za kompanije koje se bave popravkama i obrazovnih kampanja za informisanje potrošača o njihovim pravima širom zemalja članica EU, napominju stručnjaci.
- U osnovi, da bi bila efikasna, implementacija širom zemalja članica mora biti pažljivo podržana dodatnim mjerama politike koje podržavaju sektor popravki u cjelini, kao što je već slučaj u Francuskoj i Austriji koje su uvele poreske olakšice za potrošače koji žele da poprave uređaje - ističe viša istraživačica u organizaciji Circle Economy Veile Lavale.
Inače, Austrija je još prije dvije godine, prva u EU, uvela subvencije za popravku električnih uređaja. De Matos napominje da je za preduzeća to prilika da poboljšaju lojalnost kupaca i potencijalno otvore nove izvore prihoda kroz usluge popravke i prodaju rezervnih djelova.
- Potrošači imaju koristi od dugotrajnijih proizvoda i smanjenih troškova popravke. Ekonomski, podsticanje popravki može podstaći lokalna tržišta rada usmjerena na usluge popravki, a ekološki, pomaže u smanjenju otpada i potražnje za sirovinama. U osnovi, to je pobjeda za sve, osim ako niste u poslu pravljenja proizvoda za jednokratnu upotrebu – naglašava de Matos.
Zašto nam je potrebna direktiva
Elektronski otpad je jedan od najbrže rastućih tokova otpada u Evropi, a manje od 40% se reciklira, upozorava Evropski parlament. Količina električne i elektronske opreme plasirane na tržište u EU porasla je sa 7,6 miliona tona u 2012. godini na 13,5 miliona tona u 2021. godini. S druge strane, velika većina Evropljana, 77% prema anketi Evropske komisije, radije bi popravili proizvod nego kupili novi.
