Tražili smo donošenje izmjena i dopuna Zakona o radu FBiH, jer je proglašenje stanja nesreće sredinom marta u FBiH pokazalo da postojeći Zakon o radu FBiH ne poznaje organizaciju rada u uvjetima pandemije ili bilo kojeg drugog vida nesreće. Sve to stvorilo je niz problema poslodavcima i radnicima, navodi u intervjuu za Fenu predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović.
Poznato je, kaže, da je niz poslodavaca uputio uposlenike na rad od kuće, u svim djelatnostima gdje je to bilo moguće i u skladu sa preporukama kriznih štabova. Takvih slučajeva u kompanijama ima i danas. Ali, prema odredbama važećeg Zakona o radu FBiH rad od kuće definiran je samo za novozaposlene radnike, tako da svi poslodavci koji su uputili radnike na rad od kuće ili ih još uvijek upućuju – sa stanovišta važećeg Zakona o radu FBiH rade prekršaj zbog kojega mogu biti kaženjeni.
-To je samo jedan od niza problema u kojima su se našli poslodavci i radnici, u situaciji kada moraju birati da li poštovati mjere koje donose krizni štabovi ili važeći Zakon o radu FBiH. Zakoni ove ili druge vrste u zemljama okruženja i EU već imaju ugrađene odredbe o radnim odnosima tokom vanrednog stanja, stanja nesreće i sl. dok zakonodavstvo u FBiH ne prepoznaje stanje nesreće. Predložene izmjene i dopune su u cijelosti usaglašene sa evropskim standardima radnog zakonodavstva. Nepostojanje ovih odredbi poslodavcima stvara veliki pritisak jer u određenim situacijama moraju otpuštaju radnike čak i kada to ne žele, a sve da bi izbjegli kršenje odredbi Zakona o radu FBiH, navodi Smailbegović
Pojašnjava da će predložene izmjene i dopune zakona važiti samo i isključivo u uvjetima proglašenog vanrednog stanja ili stanja nesreće. Tako, recimo, u ovome trenutku, kada u FBiH nema proglašenog vanrednog stanja odredbe se ne bi ni primjenjivale. Osim uvođenja instituta rada od kuće za koju bi radnik primao puni iznos plaće, a poslodavac ne bi činio nikakav prekršaj, izmjenama i dopunama Zakona reguliraju se za radnike i poslodavce vrlo bitne odredbe koje se odnose na omogućavanje skraćenog radnog vremena uz adekvatnu naknadu zaposleniku koja ne može biti niža od 65 posto ugovorene plaće, preraspodjela radnog vremena radi poštovanja naredbi kriznih štabova o ograničenom okupljanju na jednom mjestu, poslodavcu se daje mogućnosti da uputi radnikena godišnji odmor u svakom momentu, više od 30 dana plaćenog odsustva,veći broj dana neplaćenog odsustva, jača se institut „obaveze rada“.
-Također, poslodavcima koji imaju značajan pad prihoda uzrokovanog pandemijom omogućava se da umjesto otkaza ugovora o radu mogu isplatiti nižu od najniže plaće s tim da ona ne može biti niža od 75 posto minimalne plaće u FBiH. I na kraju, radi izbjegavanja tužbi propisuje se da u vrijeme trajanja pandemije sadržaj Zakona ima veću pravnu snagu od kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu, dodaje Smailbegović.
Na optužbe iz sindikata da su predložene izmjene i dopune Zakona o radu FBiH robovlasničke, Smailbegović ponavlja da bi predložene izmjene i dopune važile samo u slučaju proglašenog vanrednog stanja, odnosno, stanja nesreće kakav je slučaj bio u martu i aprilu ove godine, što iz sindikata, kako kaže, redovno prešute u svojim reagiranjima.
-Cilj donošenja izmjena i dopuna je osigurati izmjene pojedinih instituta kako bi se u uvjetima pandemije ili drugih oblika nesreće sačuvala radna mjesta, a samim tim stabilnost isplate penzija i zaštita najugroženije kategorije stanovništva, odnosno, penzionera, kao i funkcioniranje zdravstvenih fondova i instutucija u uvjetima pandemije. Sve predložene izmjene i dopune imaju za cilj sačuvati radna mjesta . Naprimjer, predlažemo da umjesto 30 dana, kako je regulirano postojećim zakonom, plaćeno odsustvo može trajati i duže. Podsjetit ću da je brojnim kompanijama bio zabranjen rad dva i više mjeseci. Da li je bolje u ovom slučaju kada kompanija ne radi, radnika uputiti na plaćeno odsustvo duže od 30 dana ili ga poslati na zavod za zapošljavanje? Mišljenja sam da je u interesu i radnika i poslodavaca i Vlade FBiH, penzionog i zdravstvenog fonda uputiti radnika na plaćeno odsustvo. Također smo imali situaciju da su ljudi u uvjetima kada vrtići i škole nisu radili, dolazili u poziciju da daju otkaz, jer nisu imali nikoga da im pazi djecu u tom periodu. Opet pitanje, da li je za radnika bolje da podnese zahtjev za neplaćeno odsustvo, umjesto da daje otkaz i ide na biro. Naglašavam da je i za plaćeno i za neplaćeno odsustvo neophodan zahtjev radnika da bi se uputio na odsustvo, tako da ne postoji mogućnost zloupotrebe od strane poslodavca u smislu slanja na „prisilno odsustvo“, kaže predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH.
Pojašnjava i pitanje upućivanja radnika na godišnji odmor koje je obuhvaćeno zakonskim izmjenama.
-Radi se o izmjeni člana 52. Zakona o radu koja bi trebala omogućiti poslodavcu da, opet naglašavam u uvjetima vanrednog stanja i stanja nesreće, da radnike može uputiti na godišnji odmor u svakom momentu. Na ovaj način se, između ostalog, štite posebno radnici u zdravstvenom sektoru koji su direktno izloženi rizicima zaraze. Naime, mnogi od njih su angažirani po osnovu tzv. radne obaveze, posebno u manjim sredinama gdje postoji stalni nedostatak zadravstvenih radnika i gdje poslodavac nije u mogućnosti ove radnike uputiti na godišnje odmore. Na ovaj način prijeti opasnost da zbog stalnog angažmana, ostanu bez mogućnosti korištenja godišnjeg odmora koji se prema sadašnjem Zakonu o radu FBiH mora iskoristiti do kraja juna tekuće godine za prethodnu godinu. Tako, naprimjer, veliki broj zdravstvenih radnika nije bio u mogućnosti iskoristiti godišnji odmor pa su sasvim izvjesne tužbe zbog uskraćivanja ovog prava koje garantirano Zakonom o radu FBiH. Sa druge strane, poslodavac ih ne može uputiti na odmor nakon mjeseca juna (da bi iskoristili dane odmora iz prethodne godine), jer time krši Zakon, kaže Smailbegović.
Također, prema trenutnom rješenju, dodaje, poslodavci ne mogu uputiti radnika bez obavezne najave i u određenim slučajevima bez konsultacija sa vijećem zaposlenika. Ta procedura traje između 40 i 60 dana i potpuno je neprimjenjiva u vanrednim okolnostima. Napominje da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora prima naknadu, kao da radi. Znači nije mu smanjena plaća.
Sindikati se boje masovnog otpuštanja radnika ukoliko se usvoje izmjene i dopune Zakona o radu FBiH, ali Smailbegović kaže da je situacija upravo suprotna.
-Ukoliko se ne izmjeni Zakon o radu FBiH doći ćemo u poziciju masovnog otpuštanja radnika i gubitka radnih mjesta. Kompanija koja je je npr. imala pet narudžbi, a sada ima tri nema potrebu za svim zaposlenim radnicima. Umjesto otpuštanja i slanja radnika na biro, prijedlog je skraćenje radnog vremena uz adekvatnu naknadu koja nemože biti niža od 65 posto ugovorene plaće, shodno vremenu provedonom na poslu. Usvajanjem ove izmjene i dopuen Zakona o radu FBiH, radnici ostaju u radnom odnosu, dobija 65 posto ili više plaće, što je sigurno više od naknade za nezaposlenost, plaćeni su mu porezi i doprinosi, penzioni i zdravstveni fondovi dobijaju svoj dio prihoda, kao i budžeti na različitim nivoima.Smatramo da je to bolje za radnika i poslodavca, od postojećih odredbi Zakona prema kojima poslodavcu, zbog značajnog smanjenja obima posla, kao jedini izlaz ostaje – otkaz radniku. I druge odredbe, od rada od kuće, mogućnosti više od 30 dana plaćenog i neplaćenog odsustva itd. imaju za cilj, zadržati radna mjesta, naglašava Smailbegović.
Na pitanje zašto se onda sindikati toliko protive usvajanju izmjena i dopuna Zakona o radu FBiH on kaže da se vjerovatno radi o internim nesuglasicama i unutarsindikalnim personalnim sukobima, koji sa borbom za prava radnika imaju malo ili nemaju nikakve veze.
-Činjenica je da postoji zapisnik sa sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju Federacije BiH na kojoj je sa delegacijom sindikata postignuta saglasnost o usvajanju izmjena i dopuna Zakona o radu FBiH. Prethodno je o istoj temi održano nekoliko sastanaka kojima je predsjedavala ministrica okoliša i turizma FBiH Edita Đapo. Dakle, sindikati su učestvovali u svim razgovorima i dogovorima o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH. Zašto su promijenili mišljenje i odustali od postignutog dogovora najbolje znaju čelnici sindikata, a moj stav je da su radnici kolateralna šteta unutarsindikalnih, personalnih sukoba u kojima je lični interes i borba za poziciju, daleko ispred borbe za prava radnika, zaključuje Adnan Smailbegović.
Biznis.ba / FENA
