Dakako, još treba sačekati da Prijedlog zakona usvoji i Dom naroda FBIH u četvrtak i Federacija BIH će konačno dobiti zakon usklađen sa zahtjevima tržišta, ali i EU standardima.
Ako bi se do četvrtka i sjednice Doma narod nešto trebalo mijenjati, odnosno dotano poboljšati, jeste poptuno spriječiti mogućnost opstanka ili daljeg razvoja crnog tržišta usklađivanjem Prijeldoga sa drugim zakonima koji tretiraju istu oblast.
Naime, u Članu 102., stav 2. predloženog Zakona, stoji da robu u svakoj njenoj fazi mora pratiti vjerodostojna dokumentacija. Inače, po Zakonu o računovodstvu i reviziji u eksternu dokumentaciju po kojoj se vrše knjiženja, a na koji se naslanja i Zakon o PDV-u, spada faktura. Faktura je dokument iz kojeg se vide svi podaci o robi koja je stavljena u promet. Otpremnice, dostavnice, otkupni blokovi su pomoćni dokumenti na osnovu kojih nastaje faktura, a pored nje i fiskalni račun.
Zbog boljeg razumijevanja. Roba koja se prevozi, a koju prati otpremnica i transportni list, dolaskom na odredište, može biti istovarena, ali ne mora biti i fakturisana, jer otpremom i dostavom po otpremnici daje se mogućnost da se roba isporuči bez da se fakturiše. U novi Zakon zato bi trebalo uvrstiti makar da robu prati, ako ne fakture, onda fiskalni račun koji je definisan kroz Zakon o fiskalnim sistemima, član 4 stav 1.
Ovim Zakonom definisano je i vođenje trgovačkih knjiga na malo, veliko, usluga i sl. Uz važnu napomenu da je BIH jedna od rijetkih zemalja koja u poslovanju privrednih društava ima definisanu obavezu vođenja ovih knjiga. Ipak, u novom Prijedlogu pohvalno je to što se daje mogućnost poslodavcima da je vode u elektronskom obliku.
Ono što je i dalje sporno je u što se ovim Zakonom definiše da se evidencija kupovine robe vrši na osnovu odgovarajuće fakture, otpremnice, dostavnice i prijemnice odnosno drugog dokumenta o kupovini robe. Koji je to drugi dokument, ako, opet u skladu sa gore navedenim Zakonima, znamo da kupovinu i prodaju robe prate faktura i fiskalni račun, kao jedini vjerodostojni dokumenti. Svi ostali su direktna podrška crnom tržištu i podložna malverzacijama.
Zakon definiše i da se cijena na tržištu formira slobodno u skladu sa uslovima koji vladaju, što se odnosi i na nabavnu i na maloprodajnu cijenu. Ali ono na šta Zakon nije obratio pažnju jeste da su poslovni subjekti dužni poštivati Zakon o računovodstvu i reviziji, a on se naslanja na Međunarodne računovodstvene standarde i Standarde finansijskog izvještavanja. A Međunarodni računovodstveni standard 2 govori o zalihama robe i o načinu njihovog vođenja i formiranja cijena. Iz tog razloga je nepojmljivo da se Zakon ne poziva na MRS 2, da se ne naslanja na njega kod definisanja načina na koji se formiraju nabavne cijene.
Naime, ovim standardom je definisano šta se u obračunu nabavne cijene može uključiti, a šta ne. Nabavna cijena je upravo polazna tačka za određivanje razlike u cijeni i krajnje cijene koju plaća kupac. Ono što je udar na struku je odbijanje amandmana na ovu tačku uz obrazloženje kako MRS 2 uopšte ne tretira pitanje formiranja cijena.
Ovim Zakonom se definiše i održavanje stabilnosti i snadbjevenosti tržišta odnosno u Članu 9. Stavu 1, propisano je da Federacija BiH obezbjeđuje uslove za održavanje stabilnosti i snadbijevenosti tržišta.
Zašto je to važno. Vlada FBIH na čelu sa Fadilom Novalićem je u vrijeme koronavirusa donijela Odluku o fiksiranju maloprodajnih cijena određenih artikala i dovela do poremećaja snadbjevenosti na tržištu. Kada su iz Vlade uvudjeli propust, izmijenili su je u roku sedam dana. Jer, nabavne cijene su premašile malopordajne, pa trgovci nisu kupovali robu, jer bi ih vodila u direktni gubitak. Sve je za posljedicu imalo nedostatak robe na tržištu.
Zato bi u novom Prijedlogu zakona bilo neophdodno djelovati amandmanski i uvažiti činjenicu da, pored što se učesnicima na tržištu zabranjuje poduzimanje radnji kojima se izaziva nestabilnost i poremećaj na tržištu, da se ista zabrana odnosi i na nadležne državne institucije kako ishitrenim odlukama ne bi doveli do poremećaja na tržištu.
To je par nedostataka Zakona, koji u većini ima pozitivne elemente, od usaglašavanja sa direktivama i aktima Evropske unije do toga da vrsta i način plaćanja u maloprodaji ne smije uticati na krajnju cijenu koja se naplaćuje od kupca.
U eri digitalizacije, kada se gotov novac sve manje nosi u novčaniku, a isti zamjenjuju kartice, odnosno „pametni telefoni“, korisnici toga su bili u nepovoljnijem položaju, jer su plaćali veću cijenu od onih koji su isti artikal kupovali za gotovinu. Takođe, svjedoci smo i zloupotrebe od strane trgovaca u smislu da su svjesno davali velike rabate za plaćanje u gotovini što je uticalo i na niži iznos PDV-a a i poreza na dobit.
Pozitivno je i to što je članom 5 ovog Zakona definisana sloboda obavljanja trgovine što je usklađeno sa Ustavom, odnosno njegovom preambulom koja kaže: U želji da podstaknu opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede.
Pozitivna je i činjenica da roba koja se stavlja u promet mora da zadovolji standarde i mora biti označena GTIN-om i QR kodom. Ovakvo označavanje je kod nas novina, ali se u svijetu odavno koristi, i usvajanjem ove odrednice kao obavezne stvara se pretpostavka da korištenjem QR koda u kombinaciji sa pametnim telefonima, te korištenjem digitalnog linka kupac može dobiti sve informacije o proizvodu (deklaraciju, cijene, nutritivne vrijednosti isl) jednim klikom.
Zakonom je dobro razrađena i klasifikacija prodajnih objekata, gdje i kako se obavlja trgovina na malo, trgovina u mini, super i hiper marketima, benzinskim pumpama i slicno, a ono što posebno želimo istaći je uvođenje pojmova prodaje na daljinu i elektronske trgovine. Za prvu trgovac mora biti registrovan i imati prostor, dok za prodaju putem elektronske platforme trgovac takođe mora biti registrovan, ali robu prodaje elektronskom trgovinom putem elektronske prodavnice, e-platforme, TV prodaje isl. Ono što je bitno naglasiti je da ukoliko kupac kupuje robu putem recimo web shopa koji nije registrovan, u slučaju reklamacije gubi sva prava koja mu Zakonom o zaštiti potrošača inače pripadaju.
Odlična stvar ovog Zakona navedena je u članu 97 koji određuje način formiranja cijena i način naplate od krajnjeg kupca u smislu poštivanja Smjernica o zaokruživanju iznosa za plaćanje u gotovinskom platnom prometu.
Takođe, pozitvno je i to što je sada definisano da trgovci podatke koje im Ministarstvo traži mogu dostaviti i elektronski direktno iz svojih sistema, bez printanja, ovjeravanja i predaje fizički na protokol.
Ukoliko inspekcija bude radila svoj posao kako treba, smanjiće se i crno tržište u FBiH.
Na ovaj Zakon smo čekali 15 godina. Dosta dobrih stvari je usvojeno, zakon je progresivan i u skladu s zahtjevima novih generacija, usaglašen sa trenutnim stanjem na tržištu, ali možda bi bilo bilo dobro da se još jednom pregledaju svi članovi, eventualno uvaže određeni amandmani jer, po tempu usvajanja Zakona, na novi ćemo čekati 15 godina, a do tada raditi po ovom.
