Prof. Mehmed Jahić: Banke eksploatišu građane, agencije za bankarstvo moraju djelovati

Gubitak koji je Centralna banka BiH ostvarila na polugodištu, rastuća profitabilnost banaka i oporezivanje freelancera samo su neke od ekonomskih tema koje su zaokupile pažnju bh. javnosti u proteklom periodu.

O njima, ali i nizu drugih tema, za Faktor govori profesor Mehmed Jahić sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Kritički se osvrnuo na rad uprave Centralne banke, ali i na optužbe koje su upućene prema Poreznoj upravi FBiH u kontekstu navodne retroaktivne naplate poreza dok je poteze vlasti RS-a o povećanju plaća dva mjeseca pred izbore nazvao očiglednim predizbornim trikom.

Centralna banka BiH (CBBiH) je u prvih šest mjeseci 2018. ostvarila neto gubitak od 3,43 miliona KM. Kao razlog ovoga navode početak primjene novih računovodstvenih standarda MSFI 9 (Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja) od 1. januara 2018. godine. Kakav je vaš stav po ovom pitanju imajući u vidu da je ovo zaista rijekta pojava da CBBiH bude u minusu?

- Što se tiče međunarodnih računovodstvenih standarda i standarda finansijskog izvještavanja, odnosno MRS i MSFI standarda, MSFI 9 govori o finansijskim instrumentima kao što govori i MSFI 7. Samo jedan govori o objavljivanju, drugi o priznavanju i vrednovanju.

Treba biti tu oprezan u izjavama kada neko izjavi da ih je standard ugrozio, jer onda se bojim da nisu pročitali standard. Tako da ne znam ko ima pravo reći da standard može ugroziti Centralnu banku jer Zakon o Centralnoj banci BiH kaže da je ta banka neprofitna organizacija. Ako je neprofitna, onda nas to dovodi do činjenice da međunarodni računovodstveni standardi za profitne organizacije reguliraju profitne centre. Shodno tome, MSFI i MRS standardi ne bi trebalo da imaju direktno vezu sa Centralnom bankom BiH jer ona je lex specialis po Zakonu o Centralnoj banci BiH osnovana, reguliran je njen nadzor, regulirano i kako se treba ponašati u kakvoj kriznoj situaciji, kakvu politiku vodi i šta od politika vodi.

Stoga me čudi da se bilo ko iz Centralne banke upustio u takva razmišljanja da je MSFI 9 mogao dovesti CBBiH u ovakvo stanje zbog procjene eventualnih rizika u poslovanju i potencijalnih događaja. Ono što je loše u ovom svemu jeste da je nakon 20 godina Centralna banka BiH poslovala negativno prvo polugodište. Očito da je to vizija da bi se takvo što moglo desiti i na kraju godine.

Mislim da je menadžment to morao na vrijeme vidjeti i prepoznati. Kad kažem menadžment, mislim na guvernera i mislim na Upravno vijeće CBBiH koje donosi odluke koje guverner sa svojom upravom provodi. Drugo, zabrinjavajuće je da prvi put nakon 20 godina finansijski izvještaj ove banke nije usvojen od strane državnog parlamenta. To je vrlo ozbiljno i loša je poruka finansijskom tržištu i institucijama koje se o nama brinu kao na neki način zaštitnici, Svjetska banka i MMF.

Kako vi smatrate da je Centralna banka BiH trebala postupiti?

- Meni koliko je poznato, CBBiH ima mogućnost da taj gubitak blagovremeno riješi prodajom vrijednosnih papira. CBBiH ima negdje oko 100 miliona vrijednosnih papira na tržištu i za slučaj takvih rješenja može se donijeti odluka da se i pet miliona izdvoji i proda. Može MMF kazati da se oni ne slažu s tim, ali ja bih predložio CBBiH da je bolje da se ona slaže sa stanovništvom BiH nego sa MMF-om. Tako da to nije ništa loše da se u tom slučaju posegne za prodajom hartija od vrijednosti koje banka ima i da se tako riješi problem.

Naravno da se tu moglo voditi računa i o sistemu plaća i o sistemu zapošljavanja, i o sistemu troškova. Upravni odbor na neki način usmjerava svojim odlukama nivo troškova i nivo plasmana, i ako je negdje rizičan plasman postavlja se pitanje da li se taj rizičan plasman mogao ranije vidjeti.

Na kraju krajeva, kad se već pozivamo na standarde, očito da da neko ko se na te standarde poziva nije pročitao MSFI 9. On je jako zahtjevan i obiman standard, i ako se pročita, treba ga znati protumačiti.

Kada se govori o poglavlju 4, 5, 6 i 7 ovog standarda, onda se vidi da se tamo govori o priznavanju, vrednovanju, da se govori o načinu kontrole, da se govori o procjeni fer vrijednosti rizičnim pojavama, da se govori o slučajevima poduzimanja mjera u rizičnim slučajevima. Dobro bi bilo da se u okviru računovodstvenih politika CBBiH nađe malo više veze sa međunarodnim računovodstvenim standardom 8 koji govori malo više o računovodstvenim politikama, procjenama i greškama. Da se tu vidjelo na vrijeme nešto što bi moglo preduprijediti ovakvu pojavu.

Jer tamo u paragrafu 10 standarda MRS 8, jako je puno prostora dato menadžmentu da može donijeti odluku koja je u skladu sa važećom situacijom, a da može u eventualnim slučajevima odstupiti i u određenom dijelu od primjene standarda ako će to biti negativnije od onoga što menadžment donosi.

Ali može biti i da to neko zbuni javnost i pokrije sebe zašto je negativno poslovao. Ja da sam u prilici da malo više sarađujem sa Centralnom bankom, na vrijeme bih ukazivao na neke stvari. Ne možemo sve prevaliti na standard, a da neko ko upravlja nije niko kriv. Dakle, pripisivao bih nekim odlukama koje su se donosile da li su one dobro donesene. To jest, da li neko ko upravlja CBBiH, mislim na guvernera i Upravnog vijeće, da li su sve odluke uskladili i da li su vidjeli posljedice koje će nastupiti.

Za mene je to momenat krize kada parlament ne usvoji izvještaj i trebamo se zabrinuti šta je poruka drugim finansijskim institucijama. Jer u javnim preduzećima neusvojen finansijski izvještaj zna se šta povlači za sobom.

Banke u BiH bilježe izuzetan rast profita proteklih godina. Prema Vašem mišljenju, šta je tajna uspješnih finansijskih rezultata banaka te kako biste ocijenili ustrojstvo zakonskog okvira za ovu branšu?

- Mislim da tu ima jako puno prostora za agencije za bankarstvo i u jednom i u drugom entitetu. Mislim da su dozvolile sebi takvo ponašanje banaka i ispustili su iz svog nadzora i kontrole neke kategorije koje su značajne za stanovništvo i privredu. Ja sam prije nekoliko godina na te kategorije upozoravao i rekao sam da je prisutan monopol stranih banaka koje se kod nas, sa malo svojih različitosti, mogu lako ujediniti oko toga da provode bankarsku politiku kakvu hoće. To se i danas pokazuje.

Padaju kamate na štednju ili ih nema nikako. Padaju kamate na kredite jer kad je na štednju nula može i na kredit biti dva-tri posto. Viška kapitala u svijetu ima, pa i kod nas. Nema samo sigurnih plasmana i onda su se banke okrenule ka tome da sve i svašta u bankarskom prometu naplate.

Ako pogledamo prihode banaka, 70 ili 80 posto nisu iz kamatnog sistema već iz sistema platnog prometa, transakcija, vođenja računa i slično što je do sada bilo besmisleno. Tjeraju nas na besgotovinski način plaćanja, a bezgotovinski način plaćanja su na svaki način troškovima opteretili.

Došli smo u specifičnu situaciju da se čak naplaćuje i posjedovanje štedne knjižice. Obrada kredita od 0,5 do 1 posto. Pa nisu ovo vremena kad smo ručno računali kredit po čitav dan pa je bilo logike da se naplati. Sad se pritiskom na jedno dugme izračuna kolika je rata kredita. Koji su to napori da se naplati 1 posto od kredita jer softver npr. za sekundu izbaci amortizacijski plan.

Došli smo u prostor kad je banka vidjela da mi svi moramo plaću primiti preko tekućeg računa, da sve penzije idu preko tekućih računa, da sve plaće i plaćanja moraju ići tako i sve što posjedujemo na banci je naplativo.

To što nam novac na tekućem računu stoji za to nam niko ne daje pare, ali ako ga pomjerimo ili ne pomjerimo za vođenje računa plaćamo par maraka. Šta to znači voditi račun ako nije bilo promjena na njemu. Oni imaju pravo naplatiti novac za račun koji je mirovao. Koji je to fizički, pravni, umni potez bio da imaju naplatiti proviziju za vođenje računa. Izvodi su elektronski, ne štampa se više, banka je osjetila da u tom monopolu ima prostora da se naplati dodatnog novca.

Tako da mislim da je naš bankarski kredit poprimio čudan oblik i jako se eksploatacijski postavio prema stanovništvu.

Uloga Agencije za bankarstvo je da uređuje takve odnose. Da savjetuje, predlaže, uređuje, usmjerava da bi bila u funkciji stanovništva, a ne u funkciji monopoliste banaka. Postavlja se pitanje što postoji Agencija za bankarstvo, koja je njena uloga? Da štiti bankarski sistem ili stanovništvo i privredu?

Banke su se kao monopolista uvezali na nivou politike koja utječe na Agenciju za bankarstvo, ali i na nivou organa koji donosi zakone poput parlamenata. Taj lobi je jak i normalno da može.

Koji je Vaš stav po pitanju čitave priče oko oporezivanja freelancera te argumenata jedne i druge strane?

- Ono što je bitno našem narodu pojasniti je šta je freelancer. Kada se o tome priča, moramo koristiti bosanski, srpski ili hrvatski. Zato treba znati da su freelanceri oni koji rade u BiH, a svoje prihode naplaćuju iz inostranstva po smislu samostalne djelatnosti. Nije freelancer majka koja primi 100 KM ili 200 KM od sina iz inostranstva. Onda se u našim komentarima otišlo u krajnost. Želi se prikazati da svi prihodi građana iz inostranstva su oporezivi. Slanje novca porodici, rodbini i prijateljima nije oporezovano.

Ono što naš narod neće da razumije je da nije pravilnik koji naređuje primjenu, već zakon. Pravilnik može da pojasni, propiše proceduru, ali nije on taj koji određuje datum primjene zakona. Zakon je odredio datum, tako da nije tu gospoda naša upravu. Ako je zakon donesen 2009, onda se od tada primjenjuje. Ne treba čekati pravilnik koji će pojasniti detalje, ali i dalje su postojali računi na koje se može uplatiti. Zamislite jedno lice koje radi u BiH softverski posao i sa bh. firmom ima ugovor i naplati ga. Podliježe porezu jer je autorski ugovor, konstalting i plate se sve obaveze. Zamislite da je ta ista firma u SAD-u. Lice je rezident koje je radilo i naplatilo posao te opet mora platiti porez.

Kao što i ja platim porez u BiH za saradnju s nekom firmom, tako treba svako platiti i biti svjestan da se država čuva porezima, da treba platiti porez i kada novac dođe iz inostranstva. Ne treba se ljutiti i raspravljati da li je Poreska uprava upravu ili nije. Može biti s pravilnikom ili bez pravilnika, ali je zakon donesen. To nije retroaktivno već je samozakašnjelo. Tako nađeni prihod Poreska uprava može još samo dodatno oporezovati zateznom kamatom. To je sad tolerantno pa se kaže platite bez kamata, ali da neko zarađuje u inostranstvu preko konsalting ugovora ili bilo kod drugog samostalnog ugovora i ne plaća porez, a mi koji radimo u BiH plaćamo, to je nekorektno.

U RS-u je nedavno vlast naredila poslodavcima da povećaju plaće radnicima za iznos novca za koji je povećala neoporezivi dio plaće. Odnosno, da se umanjenje poreza prelije na veća primanja radnika. Da li bi zaista poslodavci, kako tvrde, povećali plaće radnicima da im se smanje porezi?

- Uzmimo situaciju da kada se smanji cijena goriva, cijene na padaju. A kada se poveća cijena goriva, onda se digne frke kako će cijene i ostalih proizvoda i usluga povećati. Što se ista priča ne nastavi i kada cijene goriva padaju pa da smanje cijene tih proizvoda i usluga. Ako država smanji poreze, zašto ne padaju cijene za taj procenat. Kome ostaje zarada? Privredi, privatnicima ostaje zarada. Ako država smanji porez 20 posto, što se svima ne naredi da se smanji cijena proizvoda u omjeru u kojem taj porez učestvuje u cijeni?

Ako neko naređuje kao što politika u RS-u naređuje privredi da podigne dnevnicu, to je predizborna da bi što više se te nemoćne duše stanovništva kupile da glasaju za tu politiku koja se o radnicima brine dva mjeseca pred izbore, a nije se brinula 45 mjeseci prije izbora.

Mogu samo kazati da neke te akcije koje se sada poduzimaju kada je u pitanju zapošljavanje, i podizanje plaća, ja bih volio da ta briga bude u kontinuitetu, a ne samo za izbore. Jer očito da su političke stranke našle različit model u odnosu na ranije svog dodvoravanja stanovništvu.

Evo i mi smo na univerzitetu zaposlili 30-40 asistenata, to je dobro, blagodat. Ali to se moglo raditi i stalno. Da li to znači da se sad univerzitet dodvorava nekome? Pitanje je i kako se primaju na četiri godine, a finansiranje osigurano za godinu.

Tako je i u firmama, borba za zapošljavanje. To je dobro, ali ne treba biti samo za izbore već i da se nastavi i nakon izbora. Zdravo je da imamo što manje nezaposlenih, ali ne smije se ta nezaposlenost samo dva mjeseca tretirati već se treba dugoročno pratiti i onda ćemo se brinuti o radnoj snazi i kazati da čovjek koji odlazi vani nema tu potrebu jer ima posla i kod nas.

Ali mislim da je obrazovni sistem doživio jednu hiperprodukciju obrazovanih kadrova sa diplomom. Jer treba razlikovati školovanje i obrazovanje. Jedan čovjek može imati tri-četiri diplome danas. Svaka čast nekim privatnim fakultetima, ali nekim treba pod hitno zabraniti da se tako zovu i onda se postavlja pitanje što se neko sa fakultetom ne može zaposliti. Zato što onaj ko prima traži da nešto zna raditi. Jer ako fakultet samo kroz diplomu podigne nivo papirnatog obrazovanja, a ne stvarnog, on je ostao i dalje na srednjoj školi. Zapad pita samo da li znaš raditi ili ne.

Rješenje je da se i u ovakvim poslovima provode testiranja za prijem na posao. Da li znate raditi za ono za šta je konkurs raspisan? Tu nema veze diploma i gdje je završio fakultet, ali je potrebno izvršiti testiranje i selekciju za primanje na posao.

Biznis.ba / Faktor.ba