Od danas su u Hrvatskoj na snagu stupile mjere za ograničenje cijena 30 proizvoda. Svi proizvodi imaju i posebnu oznaku pa ih je lakše prepoznati, a radi se o maksimalnoj cijeni koju navedeni proizvodi mogu imati.
Čim je u Hrvatskoj uvedena jedna takva mjera, odmah se o istom počelo govoriti u Bosni i Hercegovinu. Samozvani analitičari i komentatori opšte prakse već su u javnom prostoru počeli sa pritiscima na Vladu Federacije BIH da uradi isto i to samo desetak dana nakon što je donijela, u najmanju ruku nepreciznu odluku o maksimalnoj visini marži.
Ipka, upravo pod pritiskom javnosti donesene su brojne populističke odluke u BIH, naizgled dobre, a suštinski i dugoročno loše po građane i ekonomiju. Naime, cijene rastu u skladu s porastom cijena troškova proizvodnje na globalnom nivou. Drastično rastu ili su porasle cijene nafte i naftnih derivata, a samim tim i troškovi transporta roba.
No vlasti se ne fokusiraju na ograničavanja cijene nafte i tamo dopuštaju snabdjevačima da formiraju cijene u skladu s kretanjima na svjestkom nivou, a nerijetko i mimo toga posebno kada je cijena u padu. Čitav niz negativnih efekata sa ograničavanjem cijena se potom prebacuje isključivo na sektor koji proizvodi i sektor trgovine, što nerijetko dovodi do propasti proizvođača i sitnih trgovaca.
Da je to tako govore i negativni efekti koje je proizvela odluka o ograničenju marži, koja je ponajmanje na tragu pokrića troškova poslovanja i osiguranja kontinuiteta obavljanja djelatnosti. Fiksiranje cijena dodatno bi pogodilo proizvođače koji stvaraju novu vrijednost na tržištu, ali indirektno i radnike kojima je u toj situaciji onemogućeno povećanje plata.
Važno je naglasiti da bojazan od ovakvih odluka u BIH proizilazi iz činjenice da ih ne prate širi paketi mjera, gdje bi država istovremeno djelovala poticajno prema onima čije poslovanje raznim ograničavanjima ugrožava. Za početak, hitno bi trebalo usvojiti Zakone o porezu na dohodak i Zakon o doprinosima te privatni sektor u određenoj mjeri osloboditi teškog tereta nameta.
Na koncu, javnosti je manje poznato da je Zakon o kontroli cijena donesen prije 28 godina - 1995. godine. Nadalje, BiH je tržišna ekonomija, a zamrzavanje cijena je svojstveno socijalizmu, pa je davno bilo vrijeme i da se ovaj Zakon mijenja. S druge strane, vrijeme je i da Ministarsrvo socijalne politike počne rasiti svoj posao te uredi svoju oblast i konačno načini jedinstven registar onih koji su u stanju socijalne potrebe kako bi im se ciljano moglo pomagati.
Naposlijetku, BIH se sa Hrvatskom ni po jednom ekonomskom parametru ne može porediti, pa je jasno da od ad hoc mjera, ograničenja i fiksiranje efekta ima samo za one kojima je cilj potpuno zaustaviti ekonomiju u Federaciji BIH.
(Biznis.ba)
