Porast broja i dužine bolovanja u Evropi je posljedica pandemije virusa korona, starenja radne snage, sve veće svijesti o negativnim posljedicama stresa na mentalno zdravlje, ali prema kritičarima i velikodušnog sistema socijalne i zdravstvene zaštite.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) u svom izveštaju konstatuje da su u 2022. najveći broj dana na bolovanju proveli Norvežani i to u prosjeku 27,5 dana godišnje, što je najviši nivo za posljednjih 15 godina.
U Velikoj Britaniji je broj ekonomski neaktivnih radno sposobnih ljudi porastao je za skoro 800.000 od početka 2020, a dugotrajna odsustva zbog bolovanja koštaju tamošnju privredu skoro 33 milijarde funti, odnosno 40 milijardi eura godišnje.
Švicarska osiguravajuća kompanija Cirih osiguranje smatra da bi troškovi zbog bolovanja u V. Britaniji mogli da se udvostruče do kraja ove decenije. Slično dramatične brojke su se pojavile i drugde u Evropi.
Poslodavci u Njemačkoj su prošle godine potrošili rekordnih 77 milijardi eura na bolovanje zaposlenih, što je više nego udvostručeno u odnosu na 2010. godini, saopštio je Institut za ekonomska istraživanja IW. Zemlja gubi oko 200 milijardi eura godišnje zbog bolovanja, pokazuju procjene Vlade u Njemačkoj.
U Francuskoj, šef nacionalne agencije za zdravstveno osiguranje upozorio je na povećane troškove zbog bolovanja koji opterećuju budžet. Francuski nacionalni revizor izneo je kontroverzan predlog da se ukine nadoknada za izostanke kraće od osam dana, što bi moglo da uštedi 470 miliona eura godišnje.
"Jedna od najstrašnijih statistika u ovoj oblasti je da ako je neko bio na bolovanju najmanje šest mjeseci, vjerovatnoća da će on ili ona napustiti tržište rada je veća nego da će se vratiti", izjavio je viši analitičar tržišta rada OECD, Christopher Prince.
Vlade i preduzeća moraju da postupaju pažljivo i osjetljivo prilikom rješavanja ovog problema da njihovi postupci ne bi izgledali okrutno i nepromišljeno, dodaje njujorška agencija.
