Od 1. jula mnogi radnici u industriji, maloprodaji, poljoprivredi i nekim uslužnim djelatnostima morat će raditi šestodnevnu radnu sedmicu ako njihovi poslodavci odluče da je to potrebno. Za šesti dan rada isplaćuje se dodatak od 40 posto dnevnice. Ugostiteljski sektor je izuzet iz ove uredbe jer je u ovom sektoru, još 2023. godine ukinut petodnevna radna sedmica.
Dok je 40-satni radna sedmica još službeno na snazi, poslodavcima je dopušteno zahtijevati od osoblja da rade do dva neplaćena sata dnevno, u ograničenom periodu u zamjenu za više slobodnog vremena.
Novi zakon treba stupiti na snagu 1. jula, a već sada grčki radnici, prema podacima Eurostata, rade duže od ostalih radnika u EU, s prosječnih 41 sat sedmično, prenose Financije hr. Plate u Grčkoj su niže nego u ostatku EU – s minimalnom mjesečnom plaćom od 830 eura, Grčka je na 15. mjestu u EU. Po kupovnoj moći ova država je predzadnja u Evropi.
Profesor emeritus radnog prava u Solunu i poznati pravni stručnjak, Aris Kazakos, upozorio je na negativan učinak davanja apsolutne ovlasti poslodavcima u radnim odnosima.
“Zakon 5053/2023 zauvijek će ukinuti petodnevni radnu sedmicu. Budući da poslodavac ima ovlasti zahtijevati od osoblja da rade šesti dan u sedmici, osoblje ne može odbiti raditi“, kaže Kazakos, prenosi DW.
Kazakos se zalaže i za kolektivne ugovore o plaćama, koji su, međutim, sve više ograničeni zakonodavstvom.
“Kada je riječ o pojedinačnim pregovorima, poslodavac drži apsolutno sve karte i može diktirati uvjete praktički koje god želi, osim onih minimalnih prava koja su propisana zakonom o radu”, kaže Kazakos, dodajući da, ako se relaksiraju zakoni, čak i ovi minimalni, zaštite će biti poništene.
Stručnjaci upozoravaju da šestodnevna radna sedmica povećava sigurnosne rizike za osoblje posebno u industrijskim sektorima, a broj nesreća na radu je povećan. Tokom prošle godine, u Grčkoj je poginulo 179 radnika dok je godinu ranije taj broj bio 104.
U većini evropskih zemalja sindikati se bore za smanjenje radnog vremena bez smanjenja plate. Cilj je, između ostalog, poticanje zapošljavanja. Logika je da četverodnevna radna sedmica ograničava prekovremeni rad, a samim time tjera poslodavce na dodatno zapošljavanje.
