Milioni lažnih novčanica kruže svijetom: Ko stoji iza globalne prevare

Prema procjenama Ministarstvo finansija SAD-a, u opticaju se u svakom trenutku nalazi između 70 i 200 miliona dolara u lažnim novčanicama, pri čemu na svakih deset hiljada pravih dolara dolazi jedna krivotvorena novčanica.

Globalna slika, međutim, razlikuje se u zavisnosti od valute i geografije. Zapljene su stalne – Europolova operacija DECOY III u februaru 2026. spriječila je ulazak u opticaj oko 1,2 milijarde eura krivotvorenog novca, pri čemu su policijske i carinske službe iz 18 zemalja presrele više od sedam miliona lažnih novčanica i kovanica namijenjenih evropskom tržištu.

Osim ovako velikih zapljena, Evropska centralna banka posljednjih godina bilježi znatno povoljniju situaciju – u 2024. godini povučeno je 554.000 krivotvorenih novčanica eura iz opticaja, što iznosi 18 krivotvorina na milion autentičnih novčanica, izuzetno niska razina u poređenju s godinama nakon uvođenja eura.

Apoeni od 20 i 50 eura najčešće se krivotvore i zajedno čine više od 75 posto svih povučenih lažnih novčanica. Pad broja krivotvorenih novčanica povezuje se i s brzim širenjem beskontaktnog plaćanja u Evropska unija, prenosi HRT.

U Sjedinjene Američke Države situacija je složenija, dijelom i zbog izuzetne globalne rasprostranjenosti dolara. Novčanica od 20 dolara najčešće je krivotvorena u domaćem opticaju u SAD-u, dok je novčanica od 100 dolara najpopularnija meta krivotvoritelja u inostranstvu.

To nije slučajnost – američki dolar de facto je globalna rezervna valuta, a njegov opticaj daleko premašuje američke granice. Tamo gdje ima dolara, ima i krivotvorina. Međutim, ni izbliza sve krivotvorine ne nastaju u improvizovanim štamparijama.

Sjevernokorejski “dolari”

Najsofisticiranija i geopolitički najvažnija priča u ovom području vezana je za Sjeverna Koreja. Prema navodima sjevernokorejskih prebjega, Kim Jong-Il lično je krajem 1970-ih naredio da se sve tajne operacije režima finansiraju krivotvorenim američkim dolarima, s dvostrukim ciljem: finansiranjem operacija i ekonomskim ratovanjem protiv SAD-a.

Rezultat je bila novčanica koja je ušla u legendu – tzv. „superdolar“.

Od 1989. godine Sjeverna Koreja štampa lažne američke dolarske novčanice na industrijskom nivou, koristeći profesionalne štamparske prese kojima postiže izuzetno visok nivo preciznosti. Lažne novčanice toliko su kvalitetne da su se pokazale teško uočljivim na međunarodnom tržištu.

Cilj programa bio je prikupljanje sredstava za nuklearni, hemijski i raketni program zemlje, a inicijativa je, prema procjenama istraživača, vođena direktno s vrha režima zbog svoje veličine i složenosti.

Američke službe zaplijenile su do sada oko 50 miliona „sjevernokorejskih dolara“. Međutim, visoka kvaliteta tih novčanica, a ne njihova količina, predstavlja primarnu zabrinutost. Interpol je 2006. izdao posebnu „narandžastu obavijest“ o superdolaru, upozoravajući policije širom svijeta.

Distribucija lažnih novčanica odvijala se sofisticiranim kanalima. Prema navodima jednog prebjega, u sjevernokorejskoj ambasadi u Moskvai krivotvorene novčanice miješaju se s pravim dolarima u omjeru jedan prema jedan, pri čemu većina diplomata nije ni svjesna da prima lažne novčanice.

Krajem 2009. godine Sjeverna Koreja proširila je operaciju i počela štampati krivotvorene euronovčanice od 200 eura, koje su se prodavale po 75 dolara po komadu i puštale u opticaj u istočnoj Evropi.

Vlade širom svijeta odgovorile su nizom mjera. SAD je 2013. pustio u opticaj redizajniranu novčanicu od 100 dolara s trodimenzionalnom sigurnosnom trakom, bojom koja mijenja nijansu pod uglom i mikroštampanim tekstom koji je izuzetno teško reproducirati.

Evropska centralna banka kontinuirano unapređuje seriju eura kako bi otežala krivotvorenje. Ipak, u prvoj polovini 2024. Njemačka zabilježila je rast od 19 posto u broju otkrivenih krivotvorenih kovanica, što pokazuje da krivotvorenje nije ograničeno samo na papirne novčanice.

Uz državne i policijske mjere, u borbu je ušla i tehnologija. Najnovija prijetnja dolazi u obliku tzv. „supernovčanica“ nove generacije – izuzetno sofisticiranih krivotvorina izrađenih visokom rezolucijom 3D štampe i manipulacijom slike uz pomoć umjetne inteligencije, koje je sve teže detektovati.

Kao odgovor, AI algoritmi i sistemi mašinskog učenja sve više se integrišu u opremu za provjeru valuta, što omogućava prepoznavanje obrazaca u stvarnom vremenu i kontinuirano unapređenje detekcije.

Kraj novčanica

Dugoročno, međutim, sve je glasnija rasprava o tome hoće li sama priroda novca učiniti krivotvorenje fizičkih novčanica manje relevantnim.

Swarup Gupta, vodeći analitičar za finansijske usluge u Economist Intelligence Unitu, bez zadrške govori o temeljnoj promjeni:

„Čak i sada, širom većeg dijela planete, gotovina je definitivno i dalje kralj i nastavlja biti glavni način plaćanja, ali postoje procjene koje pokazuju da bi, kao način plaćanja, gotovina mogla pasti na svega 5 posto do 2035. godine.“

Ekonomista Eswar Prasad sa Cornell Universitya, autor knjige „Budućnost novca“, jedan je od najistaknutijih stručnjaka koji vjeruje da dolazi kraj novčanicama. Predviđa da će kombinacija kriptovaluta, stabilnih kovanica, digitalnih valuta centralnih banaka i drugih digitalnih platnih sistema dovesti do nestanka fizičke gotovine.

Međutim, i taj scenario nosi vlastite rizike. Gupta upozorava da digitalizacija plaćanja ima duboke implikacije na privatnost:

„Gotovina je bila jedini potpuno anoniman način pohrane i razmjene vrijednosti. Digitalna plaćanja su to okončala, što je dovelo do brojnih zabrinutosti oko privatnosti – ko posjeduje podatke, ko ih dijeli i koje vlasti imaju pristup kojim dijelovima podataka.“

Dok se rasprava o digitalnoj budućnosti novca vodi u hodnicima svjetskih finansijskih institucija, borba protiv krivotvorina odvija se u potpuno drugačijim okolnostima – od sjevernokorejskih štamparija do evropskih organizovanih kriminalnih grupa, od garažnih printera koje koriste tinejdžeri do diplomatskih torbi s mješavinom pravih i lažnih novčanica.

Fizički novac možda polako ustupa mjesto digitalnim alternativama, ali dok postoji, ostaje poprište jednog od najdugotrajnijih sukoba između država i kriminalaca.

A taj sukob – sve dostupnija tehnologija štampe s jedne strane i sve sofisticiraniji sigurnosni elementi s druge – podsjeća na trku u naoružanju koja nema kraja.