Modnu kompaniju Hermès je osnovao Thierry Hermès 1837. godine. Kompanija je u početku proizvodila konjske orme za evropske kraljevske porodice.
Danas je Hermès luksuzni div poznat po svojim svilenim šalovima, parfemima, nakitu i kožnoj galanteriji. Čuvena torba kompanije “Birkin Bag” (nazvana po pokojnoj glumici Jane Birkin) kreće se u rasponu od 15.000 do čak 200.000 dolara.
Hermès je izašao na berzu 1993. Godine 2023. kompanija je ostvarila 14 milijardi dolara prihoda. Danas ima tržišnu kapitalizaciju od 230 milijardi dolara. Poređenja radi, konkurentska holding kompanija za luksuznu robu LVMH (vlasnik Louis Vuittona, između ostalog) ima tržišnu kapitalizaciju od oko 330 milijardi dolara. LVMH je konglomerat sastavljen od desetina luksuznih brendova, od kojih nijedan zapravo nije osnovao izvršni direktor/predsjedavajući, Bernar Arno. Arno je metodično izgradio LVMH kroz akvizicije koje su mu danas dale kontrolu nad brendovima Bulgari, Christian Dior, Givenchy, Tiffany, Marc Jacobs, Sephora, Fendi, TAG Heuer i, naslovne, Louis Vuitton, Moet i Hennessy.
I iako Arno zapravo nije stvorio nijednu od kompanija koje sada kontroliše njihovo preuzimanje donijelo mu je neto vrijednost od 181 milijardu dolara. U različitim trenucima posljednjih godina, Bernar je bio broj 1 najbogatija osoba na svijetu. Bernar jer je važan dio priče koju priča Brajan Vorner.
Za razliku od svih kompanija koje Bernard sad posjeduje, čak i dva stoljeća nakon što je osnovan, čak i nakon što je postao javno trgovan, Hermès je i dalje u većinskom vlasništvu direktnih potomaka Theirryja Hermesa. Nekoliko desetina članova proširene porodice Hermès (pod različitim prezimenima) kontroliše 67% javnog kapitala kompanije. To znači da ste, ako ste dobili genetsku lutriju i rođeni u ovoj porodici, izuzetno bogati.
Uzmimo primjer Nicolasa Puecha. Nicolas je 81-godišnji praunuk Thierryja Hermesa. Kada je Nicolasova majka, Yvonne Hermès, umrla 1996. godine, Nicolas je naslijedio njenih 5% udjela u Hermèsu. Nicolas je naslijedio još 1% udjela kada mu je umrla sestra. Njegov udio od 6% čini ga jednim od najvećih pojedinačnih dioničara u kompaniji, prenosi Investitor me. To ga takođe čini ekstremno bogatim. 6% udjela u kompaniji vrijednoj 330 milijardi dolara vrijedi, na papiru, nešto manje od 14 milijardi dolara.
Njegova vrijednost od 14 milijardi dolara učinila bi Nicolasa jednim od 20 najbogatijih ljudi u Evropi i otprilike 110. najbogatijom osobom na svijetu.
Pa ipak, nešto vrlo čudno se dešava sa Nicolasovim bogatstvom. Tvrdi da nema pojma kuda je otišlo. Nicolas bukvalno ne zna gdje su fizičke dionice kompanije, pa stoga tvrdi da više nema novca.
Ovo je zapravo samo najnoviji čudni obrt u priči o bogatstvu Nicolasa Puecha. Nicolas nema djece. Godine 2017. osnovao je filantropsku organizaciju pod nazivom Isocrates Foundation, koja je trebalo da naslijedi njegov udio u Hermesu. Ugovor koji ima sa fondacijom ima klauzulu koja mu omogućava da promijeni svoje namjere ako ikada postane otac. U januaru ove godine otkriveno je da je Nicolas usvojio tu klauzulu i najavio svoju namjeru da svom tek usvojenom sinu ostavi barem polovinu svog bogatstva. Ako zamišljate dječaka usvojenog iz sirotišta, nijeste u pravu. Nicolas je legalno usvojio svog sredovječnog bivšeg baštovana. Ovaj baštovan je sada nasljednik jednog od najvećih bogatstava na svetu. I najbolje od svega, za baštovana, po švajcarskom zakonu, usvajanjem ne bi platio ni novčić poreza na nasledstvo.
Brzo naprijed u sadašnjost.
Nicolas tvrdi da više nema novca i da ne kontroliše 6% udjela u Hermesu. On dalje tvrdi da je bivši finansijski savjetnik “ukrao” dionice u “gigantskoj prevari” koja bi mogla biti duga više od dvije decenije i koja bi mogla uključivati Bernara rnoa.
Kompanija Hermès nekako ne zna ko kontroliše nedostajućih 6% udjela. Stvar komplikuje činjenica da su Nicolasove dionice bile “akcije na donosioca”, vrsta dionice koja ne mora biti registrovana pod imenom određene osobe. Nasuprot tome, većina članova porodice Hermès posjeduje “imenske dionice”, dionice koje se izdaju na određena imena.
Kako bi pronašli dionice, Nicolas misli da francuski istražitelji moraju razgovarati upravo s Bernarom Arnoom.
Godine 2001. Bernar je počeo kupovati dionice Hermesa na javnom tržištu. Do 2010. je nekako stekao 23% Hermesa, a da porodica nije saznala. Bernar je tehnički bio zakonski obavezan da otkrije svoj udio kada je postao veći od 5%, a nije. Kako bi spriječili Bernara da stekne više dionica, desetine članova porodice Hermès potpisali su sporazum koji im zabranjuje prodaju bilo kakvih dionica nekoliko decenija. Taj potez je u suštini onemogućio autsajderu da dobije većinski udio. Nicolas, međutim, nije bio jedan od članova porodice koji su potpisali zatvaranje. Bernar je poslat da se pakuje i zapravo je morao da plati kaznu od 8 miliona eura zbog kršenja zakona o hartijama od vrijednosti. Takođe je pristao da distribuira Hermès dioničarima LVMH-a.
Članovi porodice Hermes vjerovali su da je Nicolas prodao svoje dionice Arnou. Nicolas negira tu tvrdnju i nastavio je da prisustvuje sastancima porodičnog biznisa u godinama nakon toga.
Nicolas sumnja da je njegov bivši finansijski menadžer možda prodao ili pozajmio svoj udio Arnou. U tužbi, Nicolas tvrdi da je njegov bivši finansijski menadžer stvorio trust u stranoj zemlji koja sada ili drži dionice Hermesa ili prihode od prodaje dionica. Finansijski menadžer priznaje da je bio uključen u Arnoovo prikupljanje Hermesovih dionica i da je dobio proviziju za svoj rad, ali odlučno poriče da su Nicolasove dionice ikada bile dio onoga što je postalo Arnoov udio od 23%.
I tako se misterija produbljuje. Negdje u svijetu postoji 6% udjela u jednom od najprestižnijih svjetskih luksuznih brendova – vrijednog otprilike 14 milijardi dolara – koji je izgleda nestao. Glumački likovi ređaju se poput francuskog trilera: 81-godišnji nasljednik koji ne može pronaći svoje bogatstvo, njegov sredovječni vrtlar koji je postao usvojenik koji može, ali ne mora naslijediti milijarde, luksuzni mogul koji je jednom pokušao da tajno preuzme kompaniju te misteriozni finansijski savjetnik koji možda drži ključ svega. Dok francuski istražitelji dublje kopaju po ovom lavirintu dionica na donosioca, stranih trustova i decenijama starih transakcija, jedna stvar je jasna: u rijetkom svijetu francuske luksuzne robe, čak i izgubljeno bogatstvo dolazi s dizajnerskom etiketom.
