Satima čekaju za jednu fotografiju: Kako je Instagram promijenio način na koji putujemo

U aktuelnoj reklami jedne tehnološke kompanije prikazan je mladi par koji je rezervisao smještaj s pogledom na more, piše njemački N-TV.de. Kada stignu, more se iza dugih nizova kuća jedva može nazrijeti. Nema problema, jer se zahvaljujući tehnički unaprijeđenoj funkciji zumiranja kamere na najnovijem modelu mobitela mali dio plaže može približiti stotinama puta i stvoriti utisak da par iz sobe može direktno skočiti u vodu. Vjerovatno nenamjerno, kratki reklamni film potvrđuje da stvarnost danas izgleda manje važna od savršenog dojma koji se može inscenirati za društvene mreže i zbog kojeg će pratioci pozelenjeti od zavisti. Služi li fotografija s odmora još uvijek kao lična uspomena ili je samo dokaz pripadnosti Instagram mjehuru?

„Kada samu sebe predstavljam na određeni način, to mi daje značaj jer negdje tamo postoji publika“, kaže za ntv.de Kerstin Heuwinkel, sociologinja turizma na Visokoj tehničkoj i ekonomskoj školi Saar. Društvene mreže stvorile su takmičenje u kojem ljudi pokušavaju nadmašiti sjajna iskustva drugih ili barem držati korak s njima. „Gotovo da više nema mjesta ili oblika putovanja za koji će neko reći: ‘To još nismo radili.’“

Masovnim umnožavanjem fotografija i djelovanjem pojedinih influensera, bajkoviti prirodni pejzaži i stari gradski centri posljednjih su godina postali posebno popularne destinacije za fotografisanje: uvala Cala des Moro na Mallorci, vodopad Ponta do Sol na Madeiri i planinsko selo Santa Maddalena u Južnom Tirolu. Često se takva mjesta nalaze u malim općinama koje nisu spremne za toliki broj posjetilaca. U austrijskom mjestu Hallstatt, u regiji Salzkammergut, živi nešto više od 700 ljudi, a godišnje ga posjeti oko milion turista kako bi fotografisali slikoviti prizor s jezerom, poput onog s razglednice. Općina je 2023. godine postavila drvenu ogradu koja je zaklanjala pogled. Nakon samo nekoliko dana ograda je uklonjena zbog glasnih protesta turista.

„Ovolike mase putnika dugo su odlazile na mjesta koja su bila pripremljena za takav obim posjeta“, kaže Heuwinkel. Paket-aranžmani, čarter-letovi, prijevoz od aerodroma hotelskim autobusom do turističkog kompleksa – pa nazad. „Švicarski istraživač turizma Jost Krippendorf govorio je da su turistička odmarališta u principu dobra ideja jer ljudi ostaju u njima, a okolina je zaštićena.“

Pojava niskotarifnih aviokompanija i online rezervacija prije otprilike 20 godina omogućila je ljudima da sami sastavljaju putovanja prema vlastitim željama. Masovni turizam koji su nudile turističke agencije mnogima je ubrzo postao dosadan, staromodan i nedovoljno autentičan. Umjesto odmora „po šablonu“ trebalo je imati nešto individualnije – upravo ono što svi drugi ne rade. Sve dok nisu počeli raditi isto.

„Individualnost funkcioniše samo dok se zaista radi o malom broju ljudi“, kaže Kerstin Heuwinkel. „Ali kada veliki broj pojedinaca istovremeno odluči da može krenuti na zahtjevne planinarske staze, iako nikada ranije nisu planinarili, ne ponesu hranu, a na planini nema toaleta, to postaje problem.“

Ona kaže da je vidjela snimke influenserica na društvenim mrežama koje se u japankama penju na planine. „Tako nastaju potpuno pogrešne predstave, koje dovode do sukoba s lokalnim stanovništvom i prirodom.“ U najgorem slučaju, ljudi bi zbog pretjeranog samopouzdanja mogli ugroziti vlastiti život i preopteretiti lokalne službe gorske službe spašavanja.

Dugo je važilo: Na odmoru je sve dozvoljeno

Ženevski filozof Jean-Jacques Rousseau još je u 18. stoljeću, govoreći o odnosu putovanja i gostoprimstva, uočio: „Svuda gdje su stranci rijetki, oni su dobrodošli.“ Danas su turisti rijetko gdje rijetki. Gotovo svaki kutak svijeta je otkriven i dokumentovan. A oni koji žele da za svoj novac dobiju što više ponekad romantično mjesto za fotografisanje zamijene za zabavni park u kojem očekuju uslugu po principu „sve uključeno“. Lokalno stanovništvo žali se na bezobzirno ponašanje gostiju koji iza sebe ostavljaju smeće i fekalije.

„Dugo smo odgajani uz poruku: ‘Na odmoru smiješ sve, tamo nema pravila’“, kaže sociologinja. U velikim hotelskim kompleksima to je uglavnom funkcionisalo bez većih problema. „Ako bi ljudi pravili zabavu oko bazena, bazen bi nakon toga jednostavno bio očišćen. Ali što se više takvo ponašanje seli na obale jezera ili u zaštićena područja, to su nam pravila potrebnija.“

Neke općine već su preduzele mjere. U obalnom mjestu Portofino u Liguriji turistima tokom dana nije dozvoljeno zadržavati se na pojedinim mjestima radi fotografisanja, a za prekršaj prijeti kazna od 275 eura. Nacionalni park Berchtesgaden strogo je zabranio pristup vodopadu Königsbach kako bi zaštitio površine prekrivene mahovinom koje su nakon popularnosti na društvenim mrežama bile potpuno ugažene. Mnoge općine ipak zaziru od kazni jer ekonomski zavise od turizma i ne žele otjerati goste koji troše novac.

Odmor nije „sloboda bez ograničenja“

„Nekim ljudima zabrane zaista pomažu. Oni kažu: ‘U redu, ako to ne smijem, onda to neću ni raditi.’“ U nekim slučajevima, međutim, začuđujuće je da su uopće potrebna upozorenja. Tako postoje bezbrojne fotografije ljudi koji se polugoli penju na područja hramova. Nepoštovanje pravila, međutim, ne pogađa samo prirodu i znamenitosti. „Ljudi koji rade u turizmu ponekad se tretiraju kao da su uračunati u cijenu. Moramo jasno reći: da, odmor je lijepo vrijeme, ali nije sloboda da radite šta god želite.“

Šta zapravo ostaje od ideje da se na putovanju otkrije nešto novo, prepusti iznenađenjima i doživi nešto vlastito i jedinstveno kada je sve isplanirano do posljednjeg detalja?

„Taj istraživački duh romantična je predstava“, kaže Kerstin Heuwinkel. Ne samo u putovanjima, već općenito postoji tendencija da se međusobno prilagođavamo. Od odjeće do frizura – ono što odstupa od većine brzo postaje meta kritike. „Zato posebno mlađi ljudi kažu: ‘Ja sam individualan, ali ipak radim ono što rade i svi drugi.’“

To ne mora biti u suprotnosti s ličnim doživljajem. „Čak i ako znam da su milioni drugih ljudi već napravili svoju fotografiju na ovom mjestu – danas sam ja ovdje, čujem glasove, osjećam koliko je toplo ili hladno. To je moja uspomena i niko mi je ne može oduzeti.“

Zbog toga su ljudi na najpopularnijim turističkim lokacijama spremni prihvatiti i višesatno čekanje. „Čekanje u redu je element turizma koji, čini se, mnogima uopće ne smeta“, kaže Kerstin Heuwinkel. To nakon putovanja može postati jednako dobra anegdota kao i još jedno kašnjenje voza.

Čekanje tako postaje dio detaljnog planiranja u kojem se malo toga prepušta slučaju. „Živimo u svijetu koji postaje sve manje predvidiv. Zato priprema odmora daje ljudima dobar osjećaj da nešto ipak imaju pod kontrolom.“

Savršeno isplaniran odmor donosi razočaranje

Razočaranje je, međutim, često najveće upravo kod onih koji su se najpedantnije pripremali. „Oni imaju vrlo konkretne predstave i očekivanja, što povećava pritisak da odmor zaista mora biti savršen.“

Istovremeno se sve jasnije pojavljuje suprotan trend: ljudi žele mir i odriču se takmičenja za najljepšu objavu s odmora na Instagramu.

„Ljudi shvataju koliko je iscrpljujuće stalno se predstavljati drugima i pokušavati ispuniti njihova očekivanja – i jednostavno odustaju od toga.“