Skoro svi ljudi jasno znaju za 'simpatičnog djedicu u crvenom odijelu sa Sjevernog pola koji u ovo vrijeme godine donosi poklone i slatkiše djeci koja su bila dobra'.
Sva djeca mu se raduju, a Djed Mraz/Djed Božićnjak je sastavni dio proslave božićnih i novogodišnjih praznika već vjekovima. Inspiracija za savremenog Djeda Mraza je sv. Nikola koji je rođen u četvrtom stoljeću u Maloj Aziji (današnja Turska). On je imao bogate roditelje koji su umrli u epidemiji pa ga je odgojio njegov ujak koji je bio biskup.
Nikola se držao riječi Isusa Krista, "prodaj što imaš i daj novac siromasima“, te je imovinu koju su mu ostavili njegovi roditelji iskoristio za pomoć siromašnima, bolesnima i potrebitima. Mlad je postao i biskup.
Prema narodnoj predaji, na tom području postojao je jedan siromah koji je imao tri kćeri, ali ih nije mogao "dobro udati" jer nije imao dovoljno novca za njihov miraz. Jedne noći Nikola je potajno spustio vreću zlata niz dimnjak siromahove kuće. Torba je pala u čarapu koja je bila obješena kraj vatre da se suši. Isto je napravio i za drugu kćer. Znatiželjni otac uhvatio je Nikolu kako ispušta vreću zlata za njegovu treću kćer. Iako je Nikola molio muškarca da nikome ne govore o tome, vijest se brzo proširila. Od tada, prema narodnoj predaji, kad god je netko primio tajni dar, mislilo se da je od Nikole.
Zbog svoje dobrote, Nikola je proglašen svecem. Poznate su dvije priče iz narodne predaje u kojima je pomogao drugima.
Prema jednoj je Nikola navodno u život vratio trojicu dječaka koje je ubio krčmar.
Druga priča uključuje mornare koje je, prema predaji, zahvatila jaka oluja na obali Turske. Ljudi su bili prestravljeni da će jaka oluja potopiti njihov brod. Muškarci su se tada pomolili Nikoli koji se pojavio pred njima i naredio da se oluja smiri. Nakon toga je oluja prestala i mornari su mogli sigurno otploviti svojim brodom u luku. Od tada se sv. Nikola na Istoku štuje kao čudotvorac, dok je na Zapadu zaštitnik djece i pomoraca.
Smrt svetog Nikole
Nikola je bio prognan pod vladavinom rimskog cara Dioklecijana i proveo je godine u zatvoru. Pustio ga je car Konstantin. Nikola umire 6. decembra 327. god. Svečano je sahranjen u crkvi mirske metropolije.
No nakon toga je preneseno i to također zbog priče iz narodne predaje. Naime, kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se, prema toj predaji, "u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari". Bilo je to 1096. god. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci. U znak sjećanja, sv. Nikola se svake godine slavi 6. decembra.
Kako je sv. Nikola postao Djed Božićnjak?
Nizozemci su u 13. stoljeću počeli slaviti tradiciju stavljanja novčića u pohabane cipele koje su siromašni ostavljali izvan svojih domova. Tradicija je bila častiti sv. Nikolu koji je s vremenom postao Sinterklaas (na nizozemskom). Lik Sinterklaas postao je Old Father Christmas ili Lord Christmas u 17. stoljeću. U 19. stoljeću pjesnik Clement Moore i karikaturist Thomas Nash u New Amsterdamu (kasnije poznatom kao New York City) stvorili su modernog Djeda Mraza.
Moderni Djed Mraz
Na web-stranici Santa Claus Office stoji kako on danas živi u Laponiji, u najsjevernijem dijelu Finske. Sveti Nikola nije nimalo ličio na Djeda Mraza kakvog mi danas znamo - djedicu u crveno-bijeloj kombinaciji. Za taj imidž je zaslužna Coca-Cola, no djedica je kroz povijest mijenjao boje odjela pa je tu bilo i ljubičaste, plave i zelene uz crvenu.
Bilo kako bilo, u današnje vrijeme Djed Mraz je ikona Božića i postoje ljudi (ne mislimo samo na djecu, postoje i odrasli) koji i dalje vjeruju u njega. I u tome nema ništa loše.
