Razlog tome je što Evropa još nije prihvatila nacionalni program kontrole salmonele, a koji je jedan od osnovnih uslova da bi se rampa za izvoz podigla.
Prevedeno na narodni jezik, traži se kontrola zdravlja životinja, tačnije praćenje i jasan lanac odgovornosti u svim fazama proizvodnje, a što zasad još nije slučaj.
Dok u EU i dalje važu po ovom pitanju, peradari su svoje pogone u potpunosti prilagodili zahtjevnim standardima, a što znači da i domaći potrošači konzumiraju kvalitetne proizvode.
Dobro je to što im je domaće tržište primarno pa bi evropsko služilo samo kao opcija za eventualne viškove, a u slučaju da posao dobro krene moglo bi doći i do povećanja proizvodnih kapaciteta.
To znači da bez nekog ogromnog pritiska mogu da čekaju rasplet situacije.
Takođe, treba biti realan i svjestan da evropski potrošači nisu pretjerano zainteresovani za naše proizvode, a što se pokazalo kroz izvoz voća, povrća, mlijeka i drugih životnih potrepština, gdje se niko od domaćih izvoznika nije obogatio.
Jednostavno, prioritet daju svojim proizvođačima, kojih ima u izobilju, a koji ni cjenovno ne odstupaju previše. Nije ni logično da, primjera radi, neki Nijemac prednost daje jajetu iz Donjeg Žabara, a ne svom domaćem, sa farme udaljene od grada desetak kilometara.
Piše: Dejan Tovilović
Biznis.ba / NN
Zakon o neradnoj nedjelji stupa na snagu, ovo su upute za trgovce u FBiH
