Istovremeno, privatnicima nedostaje radne snage na brojnim pozicijama, koje, istina, nisu toliko primamljive koliko i kancelarijski posao, već je često riječ o visokim normama koje treba ispuniti u fabrikama ili kuvanju od jutra do sutra na užarenom asfaltu ili građevini.
Sindikalci, međutim, tvrde da državni posao više nije popularan kao što je nekada bio, jer plate stagniraju, dok je u realnom sektoru na nekim pozicijama moguće zaraditi mnogo više.
Iako dobar dio javnosti tvrdi da sindikalci nisu u pravu, činjenica je da državni aparat danas ne može da sačuva stručnjake iz pojedinih oblasti, pogotovo onih koje su deficitarne.
Recimo, zadržati programera u instituciji, gdje mu je plata ograničena na koeficijente, danas je gotovo nemoguća misija, pošto je sve više informatičkih firmi koje ovim stručnjacima nude primamljiviju zaradu.
Ali, ovakvi primjeri nisu masovni. Teško je da će, recimo, sekretar u nekom javnom preduzeću odlučiti da ode u proizvodnu halu, ma kolika plata da mu se nudi.
Posao u javnoj upravi i dalje je i te kako popularan. Takvo radno mjesto, mnogi smatraju, ima brojne benefite, kao što su solidna i redovna primanja, dobar kreditni rejting i slično.
Na potezu su poslodavci - ukoliko žele da državi "preotmu" radnike, moraće se potruditi da ponude iste uslove, a ne da, kao neki, izrabljuju ljude šest dana sedmično po 10 sati dnevno.
Piše: Dragan Sladojević
Biznis.ba / NN
Zakon o neradnoj nedjelji stupa na snagu, ovo su upute za trgovce u FBiH
